SPORTSKI VREMEPLOV: Najluđa zvijezda na Arsenalovom nebu i najveći LORD evropskog fudbala, NIKLAS BENDTNER!
Foto: PLZSoccer
Niklas Bendtner se nikada nije istinski ustoličio u Arsenalu i vjerovatno nije tako dobar kao što misli, ali je ipak postigao mnogo više od većine i gotovo je definitivno bolji nego što mislite.
Ako bismo zaigrali igru, ko je veći ludak zelenih terena, zasigurno bi tu bili Luis Suarez, Karlos Tevez i Niklas Bendtner.
Ne bilo kakav stari het-trik. Ne kao Garet Bejl u grupnoj fazi, ili kao Majkl Oven u onoj čudnoj utakmici između Mančester Junajteda i Volfsburga. Ne, Bendtnerov „trebl“ došao je u nokaut fazi i napravio veliku razliku.
Fantastični pogodak Arsenala u toj pobjedi nad Portom 2010. mogao je postići Samir Nasri, ali Bendtnerovi golovi pomogli su da se zaostatak u prvoj utakmici od 2:1 pretvori u ukupnu pobjedu od 6:2.
I, kako to obično biva, kvaliteti koji su donijeli njegov vrhunac te večeri, su isti oni koje su ga spriječili da ponovi taj podvig. „Ludilo je bilo prejako u ovoga“. (Joda stil)
Nicklas Bendtner scored a hat-trick as @Arsenal overturned a 2-1 first leg deficit to beat Porto 5-0 in 2010
Same again tonight lads? 😉 pic.twitter.com/XBCFcb7P2O
— ITV Football (@itvfootball) March 7, 2017
Bendtner je u prošlosti bio kritikovan (opravdano) zbog napuhanog osjećaja vlastite vrijednosti.
Priča koju obično čujete kako je tokom testa koji je održao stožer „Tobdžija“ kako bi utvrdio samopouzdanje igrača, Danac postigao nemogućih 10 od devet.
Međutim, iako se to često može iskoristiti za ismijavanje napadača, trebali bismo na stvari gledati sa druge strane.
Svi vrhunski napadači, ili barem velika većina njih, u igru ulaze sa visokim mišljenjem o vlastitim sposobnostima. Naravno, možda nisu baš van ljestvice kao naš Lord (da, to je bio Bendtnerov nadimak), ali opšti osjećaj nije baš toliko drugačiji.
Ono što često ne cijenimo je da bi igrač Bendtnerovog kvaliteta, bez tog smiješno napuhanog mišljenja o samom sebi, bio samo još jedan tip u moru drugih ljudi.
Napadač koji je u prosjeku postigao nešto više od jednog gola na svake četiri utakmice u Premijer ligi, kao što je Bendtner uradio sa Arsenalom i Sanderlandom, nije uopšte trebao biti u poziciji da osvoji Seriju A sa Juventusom i njemački kup sa Volfsburgom.
Očigledno nedovoljno dobri napadači Arsenala, čak i oni koji se nalaze na višem kraju liste bili su nedovoljno dobro, poput Karlosa Vele i Žoela Kembela, imaju tendenciju petljati oko pozajmica prije nego što impresioniraju u dobrom, ali ne i sjajnom evropskom klub ili nastavljaju frljati po pozajmicama dok čekaju da se Arsenal spusti na njihov nivo.
Bendtnerov je put bio uspješniji ne zato što je zapravo zaslužio bolje, već zato što se uvjerio da zaslužuje bolje, i to u sportu sa tako kratkim karijerama, očigledno dobro funkcioniše, ili je bar radilo posao za Niklasa.
Što se događa ako imate Bendtnera koji misli da nije dovoljno dobar za „Staru damu“? Imate Žeremija Aldjera, eto šta.
Da su fudbaleri zaista skromni pojedinci koji ispunjavaju ovaj bizarni ideal, nebrojeni talenti bi pali na stranu nakon što nisu bili uvjereni u sopstveni talent.
Postoje nivoi samopouzdanja, naravno, i ego može nadvladati ljude, ali ljepota samopouzdanja proizlazi iz činjenice da nijedan neuspjeh ne može biti dovoljno velik da ga uništi.
To je razlog zašto Dejvid Mojes smatra da će biti bolji u Vest Hemu nego u bilo kojem od svoja posljednja tri neuspjeha kao menadžer.
Zbog toga je Erik Kantona nastavio izvoditi jedanaesterce nakon neuspjele „Panjenke“ tokom svog boravka u Francuskoj.
I to je razlog zašto je danski Lord, čovjek bez golova u Premijer ligi u to vrijeme, mogao ući na teren protiv Totenhema u decembru 2007. godine i vjerovati da će postići pogodak prvim dodirom.
Bendtnerova međunarodna karijera bila je mnogo dosljednija i obilježena je daleko većom učinkovitošću, pronašao je mrežu za svoju zemlju najmanje dva puta svake godine u razmaku od 2006. do 2015.
Međutim, uz svu kompetenciju njegove međunarodne karijere, njegov najvažniji trenutak nije bio baš vezan za fudbal. Iako na neki način nije mogao imati više veze sa njegovim igračkim kvalitetima.
Nakon što je na EURO 2012. postigao pogodak za izjednačenje protiv Portugala, gol koji je u to vrijeme izgledao kao da Dansku stavlja u četvrtfinale, Bendtner je spustio šorc i otkrio par bokserica koje na sebi imaju ime kladionice „Paddy Power“.
Je li bilo glupo? Naravno. Je li bilo nepotrebno? Možete se kladiti u to. Da li je trebao dobiti kaznu? Pa naravno.
Ali ipak, činjenica da je izveo taj čin i mislio da bi se mogao izvući govori nam sve što trebamo znati, i sve što smo ikada trebali znati, o „enigmi“ koja je Niklas „Lord“ Bendtner.
Isto neopravdano uvjerenje u sebe koje vas osnažuje da izvršite čin je ono što vam omogućuje da se stavite u tu poziciju na prvom mjestu.
Samo igrač koji je dovoljno bezuman da misli da reklamiranje kladionice na gaćama neće imati nikakve posljedice, mogao bi misliti da je sposoban podići Dansku nazad iz dva gola zaostatka protiv Ronalda, Mutinja i kompanije.
U 2017. godini, tada sa već 29 godina starosti, Lord Bendtner je uživao u svojoj najboljoj golgeterskoj sezoni, pogodivši mrežu protivnika 23 puta u 43 utakmice za Rosenborg.
Dok bi neki tu sezonu mogli nazvati izvanrednom, ili znakom nedostatka u norveškom vrhunskom fudbalskom rangu, Niklas se sigurno ne bi složio.
Zaista, zamišljamo da je ovo rezultat za koji je Niklas znao da je uvijek iza ugla i broj golova koje bi sigurno postigao za Arsenal samo da su Arsen Venger i pomoćnici izgradili svoj tim oko njega. Nema ništa drugo o čemu bi Lord mogao razmišljati
Na kraju dana, ko smo mi da se protivimo mislima i riječima danskog Lorda koji je dao nekoliko nezaboravnih trenutaka fudbalskom svijetu. Nije bio najsjajnija zvijezda na nebu „Tobdžija“ ali je znao izgoriti sa stilom.
Možda vas zanima
Sport
vremenska prognoza
Sarajevo
Banja luka
Mostar
Tuzla
Bihać
Bijeljina
Zenica
Prijedor
Pale
