SPORTSKI VREMEPLOV: FUDBALER MODNIH PISTA i MANEKEN italijanskih stadiona! Priča o čovjeku-fudbaleru na pola puta života!
Foto: Calciopedia
Kasnih 90-ih i početkom milenijuma italijanski bek Frančesko Koko pojavio se kao prirodni nasljednik Paola Maldinija. Inter je čak smatrao da je u egalu sa Klarensom Sedorfom.
Koko je svojevremeno zračio velikim ambicijama.
Jedva zadovoljan svojom ulogom defanzivca za Milan i Italiju, Koko je predvidio život veće slave i zabave, život u kojem se fudbalska slava spaja sa uspjehom van terena; na modnoj pisti, pred kamerama i u luksuznim noćnim klubovima širom Grada mode.
Zašto ne? Bilo je to početkom ovog famoznog milenijuma. Preživjeli smo i veća milenijumska ludila; Dejvid Bekam se oženio sa Viktorijom iz Spice Girl, činilo se da je sve moguće.
Sa licem modela i nogama fudbalskog prvaka, Koko je izgledao kao osoba spremna osvojiti dva svijeta; bombarder sa lijeve strane Milanove odbrane bio je savršena mješavina slavne osobe i sportiste.
S obzirom na sve to, bivši bek se na svoju karijeru može osvrnuti sa pogledom razočarenja.
Kokova zvijezda je tako brzo izblijedila, bivši igrač se sada pamti po jednoj stvari; nečemu što nije ni fudbal ni šou biznis.
Poznat je prije svega po tome što se nekada smatrao vrijednim kao Sedorf.
U ljeto 2002. zalutali Inter pozvao je gradskog rivala Milan i pristao zamijeniti Sedorfa, svog vještog i stamenog holandskog plejmejkera, za Kokoa.
Ne za novac; jednostavno razmjena „igrač za igrača“ koji više nisu potrebni njihovim timovima.
Bio je to jedan od nekoliko zaista čistih ugovora o zamjeni igrača u fudbalskoj istoriji, očigledno zadovoljavajući potrebu; bilo da je to taktička ili računovodstvena, za svaki od dva milanska kluba.
Međutim, dok je Sedorf postao legenda „Rosonera“, Kokova slava je gotovo nestala.
U vrijeme kada je Frančesko zamijenjen za Sedorfa 2002. godine, bek je uživao u uzbudljivoj ranoj karijeri u Milanu, isprekidanoj pozajmicama u Vićencu, Torino, te i danas čudnom koraku u Barselonu.
Igrala se sezona 2000/01 kada je on zaista došao do izražaja, ostvarivši više ligaških minuta za Milan nego bilo ko u ekipi, koju su tada predvodili Andrij Ševčenko i Paolo Maldini, Koko je tada pokazao sve predispozicije da može uspjeti.
Frančeskov stil bio je neobičan; dešnjak na lijevom beku, bio je vješt u napadu i odbrani, sposoban za odličan šut i upućivanje opasnih ubačaja sa lijeve strane.
Takođe je bio trendseter i u fudbalu i u modi, tada pokrećući današnju pomamu za velikim brojevima u timu, noseći „77“ na leđima.
Bez obzira da li se radilo o vještini ili broju na leđima, odbrambeni igrač je zapeo za oko fudbalskom svijetu tokom 2000/01 sezone.
U oktobru 2000. godine bek je debitovao za reprezentaciju, gdje je dobio zadatak zamijeniti manje blistavog Đanluku Pesota. Učinio je to uvjerljivo, zaradivši 17 nastupa u dresu „Azura“ u sljedeće dvije godine.
Sezona 2000/01, međutim, bila je Kokova jedina sezona u ulozi standardnog člana prvih XI za Milan.
Nakon što se na početku sljedeće sezone posvađao sa menadžerom Fatihom Terimom, bek je poslan na pozajmicu u Barselonu.
– Dio krivice bio je na Terimu, dio na klubu, a dio na meni. Ali od tada sam krenuo svojim putem i napravio sam svoje izbore – kasnije je objasnio Koko.
Iako je Frančesko povremeno bio bačen u sjenku zbog prednosti koju su imali Filip Koku ili kapiten Barse, Serhio; njegova igra u Kataloniji se smatrala dovoljno uspješnom da garantuje beku mjesto u italijanskoj selekciji za Svjetsko prvenstvo 2002. godine.
Da nije bilo onakvog suđenja u Koreji, Koko je mogao biti svjetski prvak.
Sedorfova i Kokova trampa se zapravo dogodila neposredno prije Svjetskog prvenstva, krajem maja 2002. godine.
Iako je defanzivac pokazao spremnost da produži svoj boravak u Barseloni, Inter je bio više nego prihvatljiv drugi izbor.
– Inter je sjajan klub i želim biti dobar i to je prilika da se vratim kući. Sve je na svom mjestu da bih dobro prošao u redovima „Neroazura“ – rekao je tada Frančesko.
Gledajući u retrospektivi, ta zamjena se čini neuravnoteženom. Inter je platio 20 miliona funti za Sedorfa samo dvije godine ranije i ako se vratimo još korak unazad, Holanđanin je očigledno bio vrhunski talenat.
U to vrijeme, međutim, klubovi su pripisivali jednaku vrijednost svojoj imovini.
Posljedično, nijedna „imovina“ nije promijenila vlasnike. Potpredsjednik Milana, legendarni Adriano Galiani nazvao je to „scambio alla pari“ (ita. ravnopravna razmjena). U stvarnosti, bilo je sve samo ne ravnopravna i jednaka.
Iako je Kokova karijera u Interu dobro počela (klub je upisao sedam pobjeda u prvih osam utakmica) stvari su krenule po zlu do novembra. U tri utakmice bez pobjede Frančesko je pao u odabiru iza Đovanija Paskualea, a mjesto standardnog lijevog beka bilo je vraški teško povratiti.
Da stvar bude još gora, kvalifikaciona utakmica za Evropsko prvenstvo protiv Azerbejdžana u septembru 2002. godine bila je Kokov posljednji međunarodni nastup. U tom trenutku imao je samo 25 godina.
Nakon sezone 2002/03, Koko je jedva zvanično šutirao loptu, što je bilo neprihvatljivo za klub veličine Intera i samo je odatle poslat dalje da skuplja minute tokom pozajmica.
Njegov pad mogao bi se pripisati nedostatku fokusa i širokoj paleti vanfudbalskih interesovanja.
Naravno, svi pamet onu kultnu izjavu iz 2001. godine: “Naravno, žene su među mojim mislima”, rekao je Frančesko, prije nego što je pomenuo svoju naklonost prema “latinoameričkim plesovima”.
Otprilike u isto vrijeme, navijački sajt „Forza Milan“ je defanzivca pitao za posljednji CD koji je kupio. Odgovor je bio „She Bangs“ od Ricky Martina. „Mislim da je to fantastičan album“, objasnio je Koko.
Ali ako je Frančeskova ljubav prema zabavama bila prepreka na putu fudbalskog uspjeha, teška operacija leđa 2003. godine bila je još i veća.
Prvobitno se očekivalo da će ga operacija zadržati mjesec dana van terena, ali na kraju je medicinski zahvat odnio veliki dio dviju sezona.
U vrijeme oporavka, veteran Đuzepe Favali bio je čvrsto preferirani izbor kluba na poziciji lijevog beka. Činilo se da u Interu nije bilo mjesta za italijanskog plejboja.
Nije baš da je Italijan bio sasvim gotova sa ovom prelijepom igrom. U ljeto 2005. godine, tada 28-godišnjak se pridružio Livornu na pozajmici, gdje će uživati u svojoj igrački najzastupljenijoj sezoni od one 2001/02, odigravši 28 ligaških nastupa i pomogavši svom privremenom klubu da obezbjedi mjesto u Kupu UEFA (sada Liga Evrope).
– Vjerovao sam da sam igrao dobro u Livornu, čak i ako su me svi kritikovali – kasnije je igrač rekao za italijanske medije.
Igra na pozajmici u dresu italijanskih „Mračno-crvenih“ uvjerila je Mančester Siti da dopusti Koku da dođe na probu u redove „Građana“ u januaru 2007. godine, ali dogovor je poništen kada je Italijan pronađen kako puši cigaretu prije treninga.
Nova pozajmica u redove Torina bila je uglavnom neuspješna, a nekada stameni italijanski bek igrao je samo tri puta u dresu „Bikova“.
Nakon što mu je otkazan ugovor sa Interom, Frančesko je 2007. godine (tada 30 godina star) objesio kopačke o klin. Bila je to čudna karijera: više od 12 godina kao profesionalac, jedini stalni klubovi bili su mu Milan i Inter, ljuti rivali.
Međutim, ako je preuranjenost tog penzionisanja bila čudna, motivacija igrača za odustajanje od igre bila je još čudnija.
Daleko od potrošene fizičke snage, Koko je tokom ljeta 2007. godine primio ponude za igranje fudbala u dresovima Njujork Red Bulsa i Nju Ingland Revolušna, oba kluba su iz američke MLS lige.
Kada se to dogodilo, Italijan je tamo otišao iz sasvim različitih (može se reći i pogrešnih) razloga.
– Razmišljam o tome već neko vrijeme i to je obrazložena odluka koja nije donesena u trenutku. Ovog ljeta ostavio sam otvorena vrata fudbalu i dobio sam ponude, ali mislim da je došao pravi trenutak da promijenim svoje dosadašnje poglede na svijet i igru – rekao je svojevremeno Frančesko.
Novi pogledi? Da! Bio je to pogled prema Holivudu!
Frančeskova odluka da postane glumac nije bila sasvim iz vedra neba. Fudbaler je uživao na malim ekranima ranije 2007. godine, kada se pojavio u italijanskom rijaliti šou. Samovoljno je napustio emisiju nakon četiri sedmice.
Nažalost, nova karijera nije se ostvarila, a Koko je od tada radio u fudbalskoj struci, svijetu mode i plivao u baratanju sa nekretninama.
Frančeskova fudbalska postignuća izgledaju blijedo u poređenju sa Sedorfovim, ali u borbi oko ekstravagancije van terena, Italijan je sigurni šampion.
Možda vas zanima
Sport
vremenska prognoza
Sarajevo
Banja luka
Mostar
Tuzla
Bihać
Bijeljina
Zenica
Prijedor
Pale
