NAPADAČ MANČESTER JUNAJTEDA ODRASTAO OKRUŽEN DILERIMA I GANGSTERIMA: „Lopta je bila moj spas, moja prva ljubav“
Napadač Mančester junajteda Entoni biće jedan od fudbalera koji će zaigrati na Svjetskom prvenstvu u Kataru za reprezentaciju Brazila, ali kao i mnogi igrači „karioka“ i njegov životni put je bio težak pošto je odrastao u siromaštvu.
Ovaj 22-godišnji igrač zasluženo se našao na spisku selektora Titea, zbog igara u dresu Ajaksa i Junajteda. A samo nekoliko godina ranije, tačnije kada je imao 18, Entoni je djelio krevet sa svojim ocem u Sao Paulu – u oblasti pod nadimkom „Inferninjo“ što u prevodu znači „mali pakao.“
Njegovo odrastanje je bilo okruženo dilerima droge i gangsterima, a fudbal je jednostavno bio njegov bijeg iz opasnog okruženja. Skidao je trikove gledajući Ronaldinja, Nejmara i Kristijana Ronalda, a u razgovoru za „Players Tribune“ priznao je da je jednom prilikom morao da preskače i mrtvo tijelo na putu do škole.
„Jednog jutra, u šetnji do škole, kada sam imao osam ili devet godina, naišao sam na čovjeka koji je ležao u uličici. Nije se mrdao. Kada sam se približio, shvatio sam da je mrtav. U faveli nekako otupiš na te stvari. Nije bilo drugog puta i ja sam morao da prođem odatle. Samo sam zatvorio oči i preskočio mrtvo tijelo“, rekao je Entoni i dodao:
„Ne govorim ovo da bi zvučalo teško, to je bila moja realnost. Ustvari, uvijek sam govorio da sam kao dijete imao veliku sreću jer sam dobio dar sa neba. Lopta je bila moj spas, moja prva ljubav. U Inferninju ne marimo za igračke za Božić, svaka lopta koja se kotrlja je savršena za vas.“
Njegova porodica je bila toliko siromašna da nisu mogli da mu priušte patike za fudbal. Uprkos tome, ništa ga nije spriječavalo da ostvari svoj san.
„Svakog dana, stariji brat me je vodio na trg da igram fudbal. U faveli svi igraju fudbal. Djeca, starci, učitelji, građevinski radnici, vozači autobusa, narkodileri, gangsteri… Tamo su svi jednaki. U vrijeme mog oca to je bio zemljni teren, u moje vrijeme asfalt. Na početku sam igrao bos, krvavih nogu. Dribling je bio nešto što je u meni. Prirodni instinkt, dar od Boga. Nisam saginjao glavu ni pred kim. Sa loptom u nogama nisam imao fudbalski strah“, priznaje Brazilac i nastavlja:
„Za tri godine sam prošao trnovit put. Od sirotinje do Ajaksa, pa do Junajteda. Ljudi me pitaju kako sam to uspoo. Iskreno, nisam osjećao nikakav pritisak na fudbalskom terenu. Strah? Šta je strah? Kada preskačeš mrtva tijela tokom odrastanja, onda ne možeš da se plašiš ničega u fudbalu.“
Priznao je Entoni da njegov san nikada nije bio taj da osvoji Mundijal, Ligu šampiona ili Zlatnu loptu – već da izvuče roditelje iz favele. Ili barem da umre pokušavajući. Na kraju je uspio, te otuda i ne čudi što je naslov njegove ispovjesti bio „Dječak iz pakla.“
BONUS VIDEO: