PUPOVAC: I nakon 30 godina ovdje se ratuje politikom sjećanja
Predsednik Srpskog narodnog vijeća u Hrvatskoj Milorad Pupovac izjavio je danas, povodom 30 godina od ulaska snaga JNA u Vukovar, da još uvijek na našim prostorima ne postoji empatija za žrtve ratova, već da se i dalje „ratuje politikom sjećanja“.
Pupovac je istakao da je nedavno odao poštu svim žrtvama Vukovara 1991. godine, sa ciljem da podjela u tom gradu, i u sjećanju na žrtve, prestane.
-U društvu još uvijek nemamo jedno inkluzivno stanje obilježavanja Vukovara i „Oluje“, i Hrvata i Srba, nemamo sjećanje na ratne uzroke, strahote, na posljedice rata, takvo sjećanje da obuhvati sve i osvjesti strahotu koja se dogodila u našem društvu i pokaže saosećanje za stradanje drugoga – rekao je Pupovac za TV Prva.
Zbog toga, dodaje, i imamo u društvu posebne komemoracije, podjele unutar društva, podjele među Srbima i Hrvatima, kao i kritičke tonove oko toga da bi „samo obilježavanje trebalo biti drugačije i da bi Vukovaru trebalo dati više prostora da živi kao grad, a ne kao spomenik – dodao je Pupovac.
Pupovac je istakao da se u Hrvatskoj do 2011. ili 2012. godine više znalo o žrtvama ratova devedesetih i Drugog svjetskog rata, ali da je od tada počelo to znanje nestajati.
Istakao je da mnogi ljudi u Hrvatskoj ne znaju za stradanja vezana za Glinsku crkvu, Jadovno, dodajući da su u većini oni koji negiraju te zločine od onih koji pokazuju empatiju i saosećanje za stradanje.
-Srbi i Hrvati oko “Oluje“ i Vukovara još uvijek nisu u stanju podijeliti ono što bi se moralo podijeliti, a to je činjenica da jesmo u toku raspada države, u onom haosu, političkom metežu, političkim greškama, jesmo jedni drugima nanijeli velike strahote. Nismo rekli “u redu, dogodilo se“, možda i jesmo, ali to nije ostavilo dublji trag, jer smo nastavili ratovati politikom sjećanja – ukazao je Pupovac.
Poručio je da svi moramo mijenjati politiku sjećanja, a posebno se, kako kaže, cijelo društvo mora koncentrisati na to da ne bude zatočenik ratova.
-A bojim se da jesmo – smatra Pupovac.
Ističe i danas i „sukobi oko murala, da li neki smije ili ne smije“, neće nigde dovesti, samo do „zagađivanja međusobnih odnosa, a posebno među mladima“.