TRAGIČNA SUDBINA SRPSKE PRINCEZE Život joj je bio samo tuga; Trunula u zatvoru jer je htjela da spasi svoju porodicu

ALOONLINE.BA/ISTORIJSKIZABAVNIK | Razonoda ∙ 15.09.22 12:08 >> ∙ 15:23 ∙ 0

Jelena Karađorđević bila je najstarije dijete kralja Petra I i kneginje Zorke

FOTO: Printscreen

Jelena Karađorđević bila je najstarije dijete kralja Petra I i kneginje Zorke, kćerke crnogorskog kralja Nikole I i sestra prinčeva Đorđa i Aleksandra, kasnijeg kralja SHS i Jugoslavije.

Njenu sudbinu odredile su dvije činjenice. Prva je bila ta što je bila u bliskim rodbinskim odnosima sa carskom porodicom Romanov – bila je sestričina Anastasije Petrović i Milice Petrović. Prva je bila supruga velikog kneza Nikolaja Nikolajeviča Mlađeg, unuka cara Nikolaja I. Druga se udala za velikog kneza Petra Nikolajeviča, drugog unuka Nikolaja I.

Druga činjenica ima veze sa vremenom kada je živjela. Jelena je rođena na Cetinju 4. novembar 1884. pa se njen životni vijek poklopio sa nekim od najburnijih događaja na balkanskom, ali i svjetskom nivou. Preživjela je oba balkanska rata, Prvi svjetski rat, Februarsku i Oktobarsku revolucija.

To što je tada doživjela pratilo ju je do kraja života…

Nesrećne okolnosti pratile su Jelenu još od trenutka rođenja. Na svijet je došla na Cetinju gdje je porodica Karađorđević našla dom nakon izgnanstva iz Srbije. Njena majka Zorka umrla je dok je Jelena još bila dijete pa je brigu o njoj uglavnom preuzela baka, kneginja Milena, kao i tetke Anastasija i Milica.

Jelena je izrasla u vanredno obrazovanu djevojku. Govorila je nekoliko jezika i pohađala internat namijenjene damama iz visokog društva tadašnje Evrope. Činjenica da joj je dobar dio porodice bio okrenut ka Rusiji, opredjelio je i njen život – kada je došlo vrijeme za udaju, sudbonosno “da” izgovorila je 1911. Ivanu Konstatinoviču koji je bio najstariji sin velikog kneza Konstantina Konstantinoviča i praunuk ruskog cara Nikolaja I.

Kažu da je brak koji je počeo kao politički izrastao u vezu punu ljubavi i razumijevanja. Po dolasku u Rusiju Jelena je studirala medicinu na univerzitetu u Sankt Peterburgu, sve dok nije rodila prvo dijete – sina Vsevolda Ivanoviča 1914. Godinu dana kasnije, rodila je i kćerku Jekatarinu Ivanovnu i nakon toga se potpuno posvetila porodici.

Ipak, nalazila je vremena da pomogne otadžbini. Kao princeza udata za kneza iz carske porodice Romanov bila je veoma aktivna u radu Srpskog komiteta – udruženja koje je pomagalo Srbiji tokom balkanskih ratova. Još i više od toga njen uticaj je bio važan jer je doprinjela predstavljanju Srbije i njenih interesa u ruskom društvu i jačanju veza između dva naroda.

Bavila se i humanitarnim radom i bila milosrdna sestra.

Pakao revolucije

Februarska, a zatim i Oktobarska revolucija iz korijena su promijenile život princeze Jelene Petrovne kako je u Rusiji bila poznata.

Jeleninog supruga, velikog kneza Ivana, boljševici su prognali prvo u Kirov, zatim u Jekaterinburg i najzad u Alapajevsk. Jelena je pratila supruga sve do njegovog tragičnog kraja 18. jula 1918 – dan nakon ubistva carske porodice, Ivan je stradao zajedno sa rođacima. Njihovo ubistvo bilo je naročito surovo – pretučeni su, odvedeni u napušteni rudnik i bačeni u duboku jamu u koju su zatim boljševici bacili granate. Nakon toga preko otvora nabacano je granje i sve zapaljeno.

Neposredno prije ubistva Ivan ubijedio Jelenu da pokuša da stigne do njihove djece koje je čuvala rođaka. Ona je tako krenula na put pre strašnog muževljevog kraja i nije znala da je nastradao. Na putu su je zarobili boljševici i naredne mjesece je provela u zatvorima – u Jekaterinburgu, Permu, a zatim i u Moskvi.

Sve to vrijeme, Jelena nije znala ni gdje su joj djeca ni gdje joj je muž. Nadala se da su uspjeli da napuste Rusiju i da je čekaju negdje.

Život u tuzi i samoći

Konačno, posredovanjem srpske i norveške misije u Rusiji, koje su pokušavale da izvuku preživjele članove porodice Romanov van zemlje, Jelena je početkom 1919. oslobođena! Tada je saznala za strašnu sudbinu svog supruga, ali i to da su joj djeca na bezbijednom! U oktobru 1918. ona su prebačena su za Švedsku, a nekoliko mjeseci kasnije i Jelena je dobila dozvolu da im se pridruži.

Tu nije željela da ostane. Sa djecom se prebacila u Pariz, a nakon toga došla u Beograd kod oca, kralja Petra I. Nakon njegove smrti 1921. neko vrijeme je ostala kod brata, kralja Aleksandra, da bi se na kraju preselila u London, pa zatim u Nicu.

I sin i kćerka studirali su joj na Oksfordu. Njena kćerka, Katarina Ivanovna, bila je posljednji član porodice Romanov rođen u Rusiji. Bila je izuzetno obrazovana iako, ironično, nije govorila ruski jezik. I njoj i bratu majka je zabranila da ga uče jer su sjećanja na tu zemlju i tragediju koju su doživjeli bila i suviše bolna.

Što se Jelisavete tiče, ona se više nikada nije udavala. Na neki način, nikada više nije imala ni pravi dom. Uglavnom je živjela po hotelima. Kažu da je do kraja života voljela svog nastradalog supruga i da bez njega nije željela da pravi novi dom.

Nakon 1945. više nije mogla da se vrati u Srbiju. Umrla je u oktobru 1962. u Nici gdje je i sahranjena. Njeni ostaci prenijeti su u Srbiju i danas počivaju u kripti porodice Karađorđević u Topoli.

BONUS VIDEO: