PISAO O ŽIVOTU NA DNU MATERIJALISTIČKOG SVIJETA Na današnji dan rođen ekscentični Čarls Bukovski

ALOONLINE.BA | Razonoda ∙ 16.08.22 15:14 ∙ 0

Arhiva

Na današnji dan rođen je Hajnrih Karl Bukovski (16. avgusta 1920. godine) u Andernahu kao jedino dijete bračnog para Katarine Fet i Henrija Hajnriha Bukovskog. Majka je švalja iz tog malog mjesta, blaga osoba, okruglog lica i velikih očiju. Otac je Amerikanac iz Pasadene u Kaliforniji, porijeklom Njemac i narednik američke vojske.

Nakon što je služio kao okupacioni vojnik u Njemačkoj, osniva građevinsku firmu i bankortira. Otac je grubog izgleda i karaktera. Često ga je tukao.

Porodica se 1923. seli u SAD u Baltimor. Jedanestogodišnji Čarls ili Henk kako su ga zvali, govori engleski s njemačkim akcentom, djeca ga maltertiraju. Godine 1924. godine sele se u Los Anđeles.

Čarls je u petom razredu oslodođen nastave – zbog akni koje su ostavile trag na njeogovom licu za cijeli život.

Bukovski čita: Hemngveja, Sinklera Luisa, Šervuda Andersona, Džon Dos Pasosa, D.H. Lorensa…

Kasnije se upisuje na fakultet, prekida studije i seli se po Americi radeći razne poslove.
Dok je vozio kola hitne pomoći, 1942. godine u San Francisku upoznaje se sa klasičnom muzikom. I to mu ostaje ostaje za cijeli život – kao akne.

Njemački mediji o Bukovskom

„Bukovski je pisao lake ruke i suvim humorom o užasu banalnog, o lošem seksu, o lakim ženama, konjskim trkama, bijednim poslovima, radostima pijanstva.

Čudno da ga nije zanimala rok muzika, džez ili bluz, već klasična muzika, Betoven, Čajkovski i Maler, djela bijelih starijh muškaraca, čija muzika opterećena patosom funkcioniše kao mašina glorifikacije i uzvišenosti.

Bukovski je bio stariji od buntovnih studenata 70-ih. Znao je šta dolazi. U svakom slučaju, ti njegovi mladi obožavaoci divili su se njegovim lakonskim rečenicama o banalnoj stvarnosti.

Kad bi nacvrcan sjeo za pisaću mašinu, u pozadini se čula klasična muzika. Njegove čudesno jednostavne, jasne rečenice, govore o postojanju bez ikakve nade, bez neke vizije, kako to ljudi danas vole da kažu, o životu koji se odvija na samom dnu materijalističkog svijeta. Uprkos mizantropiji, njegovi su tekstovi uvijek prepuni nježnosti prema drugima. Američki egzistencijalista Bukovski spada u red s Hamsunom i Seline. I u budućnosti će imati čitaoce, to bi trebalo da je jasno“, navodi Bajrišer rundfunk.

„Bukovski je radio i u pošti, sortirao je i raznosio pisma i o tome napisao svoj prvi roman Čovjek sa kožnom torbom, koji se smatra klasikom andergraund literature, mada se radi samo o poštaru pijanci koji zbog bezovljnosti propada u svakoj oblasti svog života. Ali je svjestan da ne mora da se plaši nekih ozbiljnih posljedica. Bijeli Amerikanci 70-ih godina nisu znali za egzistencijalne strahove“, piše Velt.

Optuživali su ga da je trivijalni pisac

„S godinama je proza i poezija Bukovskog postajala svedenija, kao da nije htio da gubi vrijeme. Izbacio je sve što je smatrao balastom. Sve češće je pisao prijateljima o svom lošem zdravlju i rekao da se ne plaši smrti. Dvije godine pred smrt, priznao je da slavu i bogatstvo ne treba prezirati, ali je čeznuo za starim vremenima kada je još bio nepoznat. Na pitanje o tajni njegovog uspjeha odgovorio je – To je bio samo naporan rad, iz dana u dan i pritom osjećaj sreće.

Često su ga optuživali da je trivijalni pisac, da je pisao samo o seksu i pijanstvu, i da je bio seksista. Njegova slika žene bila je prilično tradicionalna. Istovremeno ga je pokret šezdestosme obožavo. Bukovski je iznad svega, bezvremenski jer su njegove teme bezvremenske i pogađaju sve, u svakom društvu“, kaže kolumnista Dojčlandfunk kultur.

O sebi je jednom rekao

Predstavljaju me hrabrijim i talentovanijim nego što sam bio. Preuveličava se … ljudska rasa sve preuveličava, svoje junake, svoje neprijatelje, svoj značaj.

Na pitanje o smislu života, on je u jednom intervjuu odgovorio: „Sr..e – sljedeće pitanje“.

Berlinski taz piše da mu je časopis za literaturu posvetio posebno izdanje. Radi se o časopisu Drecksack, što bi u slobodnom prevodu bilo „ološ“ i u čijem podnaslovu piše – čitljiv časopis za književnost. „To bi se dopalo Bukovskom koji nije volio ni čaospise za literaturu niti književne večeri. Čaospis izdaje Florijan Ginter, dobar poznavalac Bukovskog čija knjiga Notes on a Dirty Old Man. Čarle Bukovski od A do Š izlazi ovih dana“, dodaje taz.

Autor članka u Bildu piše da je i dan danas ljut na Bukovskog jer je samo jednom bio u svom i autorovom rodnom mjestu Andernahu, gradiću na Rajni sa 25. 000 stanovnika.

„Još sam išao u školu, nekoliko minuta hoda od kuće u kojoj se rodio, kada je Bukovski 1977. godine objavio svoju Fuck Machine. Apsurdne priče o 12 letećih majmuna koji zapravo ne žele da kopuliraju, i o profesoru iz Hitlerove Njemačke koji je poslije rata izmislio savršenu Fuckmaschine za Amerikance.

Godine 1978, kada je zbog književne večeri došao u Njemačku, kancelar je bio Helmut Šmit, a selektor fudbalske reprezentacije Helmut Šen. Iza nas je bila nezapamćena zima, mislili smo da ćemo se udaviti u snijegu. Bukovski je došao u Andernah i bio zaprepašćen poplavom izlivene Rajne koju je poslije opisao u knjizi o toj posjeti Njemačkoj.

Lijepa vila u kojoj je proveo prvih jedanaest godina bila je neko vrijeme bordel – Bukovskom bi se to dopalo.

Gradonačelnik Andernaha Ahim Hiten (63, SPD), obožavalac Bukovskog, prije nekoliko nedjelja pisao je udovici – Savezna pokrajina Rajna-Palatinat želi da osnuje Bukovski nagradu, za mlade pisce koji su nekonvencionalni i oštri, kao što je Bukovski. Udovica nije odgovorila“.

Čarls Bukovski je bio oženjen dva puta i ima ćerku rođenu 1964. godine. Bolovao je od leukemije. Umro je od upale pluća 9. marta 1994. „Don’t try“, „Ne pokušavajte“ – piše na njegovom nadgrobnom spomeniku .

Pridružite se našoj Viber zajednici