PRETUŽNA SUDBINA I SUROVOST ŽIVOTA! Potresna ispovijes mladića koji je DOBIO ŠANSU za novi život: Nikola pokušao da se ubije ZBOG NEIMAŠTINE

T.B./Aloonline.ba | Poznati ∙ 10.02.22 22:27 ∙ 0

"Živjeli smo teško od očeve penzije, a kada je umro nastao je pakao."

BRANKO JANAČKOVIĆ, PRIVATNI ALBUM / RAS SRBIJA

Ovako govori Nikola Cvetković (22) iz Brzog Broda koji je, pritisnut neimaštinom i teškim životnim prilikama prije dvije nedjelje pokušao da oduzme život sebi skokom sa trećeg sprata kuće.

-Ja sam oduševljen, presrećni su i moja braća i sestre, i baka. Jedva čekam da vidim kako će se završiti rekonstrukcija kuće. Zahvalio bih se svima koji nam pomažu, hvala na svemu. Bukvalno su mi spasili život…

Pad je, srećom, prošao bez težih posljedica ali je poslije toga u javnost isplivala teška porodična situacija u kojoj ovaj mladić živi sa bakom Dušankom i petoro braće i sestara, starih od 8 do 16 godina, nakon što im je u oktobru preminuo otac Bojan Cvetković koji je bio ratni vojni invalid.

Prvi su u pomoć pritekli Nikolini drugovi iz osnovne škole koji su organizovali prikupljanje pomoći a onda su se priključili donatori. Fondacija “Pokreni život”danas je počela totalnu rekonstrukciju kuće u kojoj će biti zamijenjeno kompletno sve, kako bi djeca imala normalne uslove za odrastanje.

On je ispričao u kako su teškim uslovima živjeli. Kako je rekao često je danima bio gladan da bi njegova braća i sestre imali šta da jedu…

– Iskreno, nisam mogao da vjerujem da će kuća biti renovirana dok nije sve krenulo. Nikada nisam imao vjeru u ljude jer su nam svi okrenuli leđa. Čast izuzecima iz komšiluka koji su nam pomagali, ali je bilo i nih koji su nam se smijali što braća i sestre idu iscjepani u školu. Živjeli smo teško od očeve penzije, a kada je umro nastao je pakao. Nismo imali dovoljno hrane. Dugovi za struju, vodu, hranu, dadžbine…

Živjeli smo od bakine penzije. Ja sam radio čistio, kosio travu, braći i sestrama sam donosio užinu, hranu sam im spremao, za mene nije bilo toliko bitno da ima koliko za njih. Ako mi vjerujete bio sam po tri, četiri dana gladan jer za mene nije bilo dovoljno hrane. Najbitnije mi je bilo da ima za braću i sestre, pogotovo za ove najmanje, povjerava se Nikola.

Sav teret života odjednom se sručio na njegova nejaka pleća zbog čega je i pokleknuo… Sada, kaže, razmišlja drugačije, raduje se životu i vidi bolju perspektivu za sebe i svoje petoro braće i sestara.

Jedva čekamo da im vidimo lica kada uđu u novu kuću

Dušan Miljković, osnivač Fodnacije “Pokireni život” koja rekonstruiše kuću Cvetkovićima kaže da će radovi biti gotovi najviše za dvije nedjelje.

– Biće izvršena kompletna rekonstrukcija od stolarije, vodovodne, kanalizacione mreže, električne instalacije do sanitarije, zamjene podova i nabavke namještaja. Apsolutno jedan novi dom za porodicu Cvetković. Apelovao bih na dobre ljude ako neko može da pomogne u nabavci namještaja. To je problem koji moramo hitno da riješimo. Građani koji žele da pomognu mogu da pošalju SMS na 3800 i time obezbijede dio sredstava za kupovinu namještaja – kaže Miljković.

On dodaje da su djeca oduševljena početkom radova.

– Kada se usele za 14 dana, biće puno sreće i radosti. Mi smo ih upoznali u situaciji koja je bila i tužna i žalosna. To što je neko pokušao da izvrši samoubistvo zbog nemaštine jako je strašno, ljudi bi trebalo da reaguju prije nego što se tako nešto desi. Mi smo videli njihova tužna lica bez imalo sreće i bilo kakve nade i izlaza iz situacije i sada čekamo završetak radova i da ponovo vidimo njihova lica kada dobiju jedan novi dom i kada konačno njihov problem bude riješen – dodaje Miljković.

– U jednom trenutku nisam vidio izlaz jer mi se sve skupilo. Nagomilali su se dugovi, izvršitelji, prijetnje da će da nam isključe struju, nisam mogao da platim troškove očeve sahrane… Najviše me boljelo da će da razdvoje braću i sestre ako me odvedu u zatvor zbog krađe koju sam imao jer nisam mogao da prehranim porodicu.

Znam da sam pogriješio, sada drugačije razmišljam. Svi smo radosno i veselo dočekali vijest o početku radova. Braća i sestre su oduševljeni. Skinuo sam sa sebe ogroman teret, jer će braća i sestre da imaju normalan život kao i ostala djeca. Bilo nam je dosta hladno u kući, prozori nisu dihtovali, kupatila su bila užas… Sada će sve to biti riješeno. Čuili smo da će biti sve gotovo za desetak do 15 dana – kaže Nikola.

Povjerava se da mu je velika želja da nakon svega obezbijedi baki Dušanki, koja ima Parkinsonovu bolest, odlazak u neku od banja.

– Imam planove da baku pošaljem u neku banju neku. Ona je gledala moj pokušaj samoubistva. Izgubila je muža, ćerku, sina, zamalo da izgubi i mene. Mnogo se potresla. Srećom, Bog me je spasio – kazao je Nikola.

Pridružite se našoj Viber zajednici