OVE PJEVAČICE SU MALOLJETNE RODILE DJECU Okolina ih je osudila, nisu imale šta da jedu, a ovo je njihova životna priča!

Alo/D.S. | Poznati ∙ 15.08.21 20:11 ∙ 0

Ipak, uspjele su da se izbore za svoju djecu

FOTO/PRINTSCEEN

Stojanka Novaković Stoja i Ana Bekuta kao tinejdžerke su postale majke. Život ih nije mazio, a neke od njih su još kao tinedjžerke morale da se bore da zarade novac i da odgajaju djecu, poput Stoje i Ane koje nisu bile punoljetne kada su dobile sinove.

Stoja je sa samo 17 godina dobila dijete, a poslije tri godine braka, njen muž se ubio, a ona je ostala sama sa sinom Milanom.

– Istog dana kada je moj muž sahranjen, njegova porodica je mene i dijete od nepune tri godine izbacila na ulicu! Nisam stigla ni svoje stvari da ponesem, izašla sam bez ičega. Gledam ono maleno dijete i ne znam kuda ću. Moji su mi još ranije, kada sam odlučila da se udam, rekli da se kod njih više ne vraćam. Cijeli taj dan, do kasno u noć, išla sam kroz selo i na sav glas vrištala i plakala! Mislila sam da taj period neću preživjeti. Narednih nekoliko mjeseci sin i ja smo bili kod moje prijateljice, s njom sam dijelila posljednju šolju kafe i posljednji komad hljeba. Naravno, morala sam da nastavim da pjevam po kafanama da bi moje dijete imalo šta da jede – prepričala je folk zvijezda težak period iz rane mladosti – ispričala je u jednom intervjuu Stoja.

Bekutu su životne okolnosti natjerale da rođenog sina Igora ostavi u domu za nezbrinutu djecu, jer je trpjela osude okoline zbog toga što je sa 17 godina rodila nasljednika u vanbračnoj zajednici. Nedugo potom, ona je povratila svog nasljednika, brinula se o njemu, a on danas nosi njeno prezime.

– Poslije strašnih unutrašnjih lomova, smjestili smo Igora u dom. Veliki komad mog srca tada je otkinut i ta rana nikad neće zacijeliti. Smatrali su me glupačom zato što “to” nisam na vrijeme ubila. Ili sakrila i ostavila u nekoj udaljenoj bolnici. Svakog vikenda putovala sam da zagrlim Igora, koji bi mi se smiješio u krevecu, nepogrješivo me prepoznajući. Do sljedeće subote u životu su me držali njegov puderasti miris u nozdrvama i otisak njegovih majušnih usana na vratu. Agonija je trajala nekoliko mjeseci, a onda je glas srca i razuma tu ptičicu vratio u krilo – rekla je Ana svojevremeno.

Pridružite se našoj Viber zajednici