ALI METAR MOGA SELA AMERIKA CELA! Miroslav Ilić izabrao grobno mjesto za sebe i Gordanu

– Ja sam već izabrao grobno mjesto za mene i moju Gordanu. Morao sam da rezervišem mjesto na našem mjesnom groblju. Postavili smo dvije betonske ograde, koje nas čekaju kad dođe vrijeme za to. Nisam izabrao spomenik i nadam se da još ne treba da razmišljam o tome – kaže Miroslav na početku svoje životne ispovijesti za Hit Informer.

Dodaje da nikada nije ni pomišljao da njegova vječna kuća može da bude na nekom drugom mjestu:

– Naravno da će biti u Mrčajevcima, pa gdje drugo? Moj prijatelj Žika iz Pariza me je odveo u grad Kolombe na sjeveroistoku Francuske, gdje je sahranjen čuveni general Šarl de Gol. Posjetio sam njegovu vječnu kuću i oduševio se kada sam vidio da se De Golov spomenik ne razlikuje od bilo kog drugog na tom malom groblju. I ja sam poželio nešto slično da napravim za sebe… Ako sam zaslužio, neko će jednog dana navratiti i na moj grob. Ako nisam, neće – kazao je Miroslav.

Miroslava za Mrčajevce vezuje toliko toga: djetinjstvo, roditelji, mladalačke ljubavi, prvi muzički koraci, ali i zemljak Obren Pjevović, pokojni kompozitor i tekstopisac koji mu je napisao velike hitove.

– Srce mi je zaigralo od sreće kada sam nedavno vidio da je moj muzički otac Obren dobio ulicu u Mrčajevcima. Ja vama ne umijem riječima da opišem te emocije kada dođem u svoje rodno selo. Volio bih da se tamo preselim kada odem u penziju, da čuvam dvadesetak ovaca, šetam po voćnjaku i obrađujem nešto malo zemlje – priča Ilić, koji svaki slobodan trenutak provodi u ovom naselju u moravičkom okrugu:

– Kad god uhvatim neku krivinu, odlazim tamo. Živim u Beogradu i volim taj grad, ali mi se duša razgali samo kada sam u Mrčajevcima, to je nešto neobjašnjivo. Tada pomislim u sebi: “Ma, kakav Beograd, ovo ovdje je raj.”

Teško mu je bilo da ode iz tog svog raja, pa je u Mrčajevcima živio do svoje 37. godine. Majka Milica i otac Života odmalena su mu usadili ljubav prema muzici:

– Moj otac Žiko pjevao je u seoskom horu koji u našem selu postoji duže od sto godina. Majka Milica je takođe pjevala kao slavuj. Imala je divan glas i još bolji sluh. Uveče, kada se vrati sa njive, pjevala mi je nešto poput uspavanke. Zbog nje i za njenu ljubav sam i počeo da se bavim muzikom, da živim za pjesmu, a kasnije i od pjesme.