AUTOR KULTNE SERIJE „SVI VOLE REJMONDA“ U TAJNOSTI BORAVI U HRVATSKOJ: „Oduševili su me ćevapi i burek“

Posjetio je Split, Hvar, Korčulu i Dubrovnik, gdje je uživao u delicijama hrvatske kuhinje. Iako je u Hrvatsku došao u tajnosti, proveli smo s njim neko vrijeme na Korčuli te nam je otkrio zanimljive detalje o svom životu, kao i o popularnoj seriji koja ga je proslavila, piše 7dnevno.

Iako će za sebe reći da voli komfor i da nije avanturist, Rosenthal je tokom godina prigrlio avanturistički duh kako bi gledaocima predstavio svojevrsnu suprotnost onomu što je, primjerice, radio Entoni Bourdain. Iako mu se divi, kaže da želi jesti i predstaviti svijetu jednostavnu, domaću hranu, koju može jesti rukama, nešto što bi svi jeli i nešto što bi srbi mogli priuštiti mladi željni putovanja i novih iskustava. Upravo zato odabrao je Hrvatsku.

Zašto ste došli u Hrvatsku snimati svoj šou?

Oduvijek sam htio doći u Hrvatsku. Čitao sam posljednjih godina o Hrvatskoj kao destinaciji, vidio sam videe i snimke na YouTubeu i Instagramu, a prijatelji se vraćaju odavde i kažu da je spektakularno… Uvijek tražim mjesta za koja mislim da ljudi onamo žele otići.

Vi ne jedete sve…

Ja nisam avanturist, čak ne želim skočiti u more, ne želim jesti jagnjeće oko, ne želim jesti insekte. Razumijete? Nisam avanturist. Ne želim tetovažu kao Bourdain na prsima koju su mu čavlima napravili pripadnici plemena. To nisam ja.

Većina ljudi to ne bi učinila…

Pogodili ste tačno u bit. Svi smo gledali Bourdaina ili šouove kao njegove i rekli bismo: On je divan, ali ja to nikad neću učiniti. Zato sam želio napraviti šou u kojem jednostavan lik radi stvari koje bih ja mogao učiniti. Garantujem da ćemo u većini mjesta u koje idemo biti u hotelu s krevetom i jastukom te da će biti hrane koju prepoznajete iz vlastitog života, kao ovdje u Hrvatskoj. U hrvatskoj kuhinji vidim sličnosti s talijanskom i s austro-ugarskom kuhinjom, to je hrvatska kuhinja koju prepoznaješ i koje se ne moraš bojati.

Koje vam je bilo najbolje jelo u Hrvatskoj?

Prva stvar koja mi pada napamet su ćevapi koje sam jeo u Splitu. Preukusno.

To je zapravo bosanska kuhinja. Gotovo da nema ništa s Hrvatskom…

Nisam znao. Izvinjavam se. Svidjelo mi se sve što sam jeo. Na Hvaru sam jeo specijalnu ribu, nekog morskog psa u maslinovu ulju. Predivno, bilo je preukusno, obožavam to!

Znam što volim – burek.

I to je isto bosansko jelo.

Oprostite, samo sam jeo što su mi rekli da jedem.

Naravno, to je ulična hrana.

Tako je! Obožavam jednostavnu hranu koju mogu jesti rukama. Što jednostavnije. Neku veče s gradonačelnikom Hvara jeo sam ribu koju smo, iako je bila u ulju, jeli rukama. Kako je gradonačelnik objasnio, lakše odvojiš meso od kostiju i jednostavno poslije opereš ruke. Mi to ne radimo. Ponekad jedemo rukama, ali takvo ‘mokro’ jelo nikad rukama. Ovo kod vas u Hrvatskoj je sva ljepota i romansa, spektakularno okruženje i vrijeme, nešto što asocira, primjerice, na Italiju, ali u pola cijene. Preporučio bih posebno mladim ljudima koji imaju avanturističkog duha i žele otići nekamo gdje je lijepo i egzotično da dođu ovamo. Prvo bih došao ovamo.