Za neupućene, Savjet ministara BiH dao je saglasnost na diplomatsku notu Ambasade Republike Srbije, čime je zvanično odobreno glasanje državljanima Srbije u BiH za predstojeće parlamentarne izbore u Srbiji zakazane za 25. oktobar, ali tek nakon što je prethodno usvojeno niz odluka koje je predložilo Ministarstvo inostranih poslova BiH na čelu sa Elmedinom Konakovićem.

Konaković je zaprijetio blokadom glasanja za državljanje Srbije na teritoriji BiH ukoliko se prvo ne usvoje odluke poput utvrđivanja visine osnovice za obračun plata u diplomatsko-konzularnim predstavništvima (DKP) Bosne i Hercegovine u 2026. godini, davanje saglasnosti za imenovanje obrambenog atašea Švicarske Konfederacije za BiH sa sjedištem u Beogradu, odluke o odobravanju višegodišnjeg projekta kapitalnih ulaganja - rekonstrukcija i opremanje objekata DKP i drugo.

Te odluke, kako je smatrao Konaković, blokirane su od strane srpskih ministara mjesecima bez ikakvog razloga, te je otvoreno poručio da bez toga nema ni odluke o Srbiji.

To je očigledno urodilo plodom, pa je nakon sjednica, čiji je početak u utorak prolongiran više puta, javnosti saopšteno da su, gle čuda, došli do dogovora.

Slika i prilika BiH

To je slika i prilika BiH.

Slika i prilika koja kaže da kada političaru nešto ne odgovara, pa čak i bez ikakvog jasnog razloga zašto, stižu blokade koje traju, ne mjesecima, nego godinama.

Isplata plata i penzija postala udarna vijest

A dok se političari tako prepucavaju, istovremeno primajući hiljade maraka u vidu plata i raznoraznih naknada, građani su ti koji ustvari trpe.

Kako preživjeti mjesec, da li ću kupiti sve što mi je potrebno, da li će djeci nešto nedostajati, da li će plata i penzija biti na vrijeme – pitanja su koja zaista interesuju građane BiH, a ne ko koga među političarima prezire, ko s kim ne može i zašto ne može.

Dok se političari bore za “ti meni, ja tebi“, većina građana pita – zašto ne ukinete akcize, gdje su besplatni lijekovi i liječenje i zašto nedostaje lijekova, zašto ne mogu živjeti bezbrižno od svoje plate, zašto ćete povećati cijene struje i komunalija zbog lošeg stanja u energetici i uopšte, umjesto da ojačate sistem koji će garantovati da vode neće nestati tokom ljeta, a grijanja tokom zime, sistem u kojem će seljak moći da živi od svog rada, sistem u kojem mladi neće odlaziti odavde.

U BiH se socijalni mir kupuje jednokratnim pomoćima i obećanjima, a politički milionskim tenderima, vlašću, ministarskim i direktorskim foteljama.

Ako političaru koji je na vlasti u BiH ne daš ono što traži, dobićeš puno prezira i veliko zlopamtilo koje će ti vratiti čim se ukaže prva prilika.

Vukić: U kafani se dogovore, u institucijama sprovedu

Blokade kakve gledamo godinama unazad, poput one da sjednica Doma naroda PS BiH ne može da se održi jer eto na njenom dnevnom redu treba da se raspravlja o smjeni ministara ili drugih izabranih kadrova, jasan su pokazatelj da je fotelja vrednija od svakog građanina i da se za ostanak u njoj, političar može podići do nebesa i spustiti do same zemlje.

“To nam govori da se sva politika u BiH svela na jeftini populizam. Nakon održanih sjednica Savjeta ministara 20. oktobra, i bošnjački i srpski ministri izašli su sa stavom da se radi o 'velikoj političkoj pobjedi', a stvarnost je da se radi o najobičnijim tehničkim pitanjima. Obične tačke dnevnog reda se predstavljaju kao velike i politički krucijalne. Najveći dio 'blokada' u BiH je iracionalan, i unaprijed se manje-više zna kako će se sve završiti i kakve će odluke biti donesene. Problem je što ta njihova prepucavanja traju mjesecima, a na kraju se donesu odluke koje su jedine moguće. Gubi se vrijeme, forma se stavlja ispred suštine, a blokade postaju konstanta politike u Bosni i Hercegovini“, ocjenjuje Uroš Vukić, novinar Nezavisnih novina.

Prema njegovim riječima, kako vrijeme odmiče, situacije je sve gora i gora.

“Osnovni problem je u tome što institucije BiH nisu mjesto za dogovor, već mjesto za provođenje dogovora koji se postižu po hodnicima, kafanskim sjelima i što bi naš narod rekao 'uprijeko'. Politika se svela na šibicarenje, a demagogija, sitni interesi i manipulacija postaju modus operandi odlučivanja“, poručio je Vukić za portal Aloonline.

Sadiković: Političari nekad ni sami ne znaju zašto nešto blokiraju

Elmir Sadiković, profesor na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu ističe da su blokade postale uobičajena politička praksa na koju smo nažalost navikli i koja ne samo da se sprovodi na državnom, već i na nivou lokalne, pa i obične mjesne zajednice.

Nema nikakvu dilemu da se blokade zloupotrebljavaju, a da stvar bude gora, kako naglašava, nerijetko ni oni koji te blokade koriste često ne mogu pronaći ni racionalni ili ekonomski interes zašto nešto blokiraju.

“Po mom sudu, tu se čak često ni ne radi o nužno političkim interesima te blokade, koliko o ličnim animozitetima između političkih aktera, lidera, ministara. Stvari se često dešavaju u posljednjem trenutku. Pitanja koja se mogu dogovoriti i riješiti mnogo ranije se politizuju u javnom prostoru, traži se podrška u biračkom tijelu. To je stvarnost koju živimo i koju ćemo živjeti i u godinama koje su pred nama“, kaže Sadiković.

Saglasan je sa stavom da prosječne ljude koji se bave svojom egzistencijom i svakodnevnim životom te stvari suštinski i ne interesuju.

“Svijet politike i političkih odnosa je čini mi se jedna posebna realnost u odnosu na ono što je stvarnost proječnog života čovjeka u BiH. Evo da priznam da nisam ni ja znao šta je bio uslov ili razlog blokade pitanje oko DKP-a, kupovine, finansiranja, izgradnje te mreže. To po meni ne bi trebalo da bude uopšte pitanje nekog javnog diskursa ili medijsko pitanje. To su pitanja koja se u uređenim društvima gdje imate odgovorne političare jednostavno rješavaju iza zatvorenih vrata. To su neke proceduralne i suštinski nebitne stvari, ali nažalost u našoj zemlji se svako pitanje, pa i to, politizuje u javnoj sferi“, kaže Sadiković za Aloonline.

Berić: Javnost prećutno odobrava što političari rade

Sociolog Jadranka Berić ističe da politička elita u BiH često izgleda poput glumaca u uspješnom šou-programu, a kojima javnost prećutno odobrava ne samo glumu već i sve ono što ide uz nju.

“Pred kamerama održavaju dramu i sukobljavaju se oko sporednih tema jer je politika odavno postala dio zabavne industrije, dok iza scene funkcionišu kao dobro uigrane kolege. Ovaj model ne opstaje sam od sebe, već uz prećutnu podršku javnosti, jer publika prirodno više reaguje na emocije, spektakl i navijanje nego na suve ekonomske debate, pa političari jednostavno isporučuju sadržaj koji privlači najviše pažnje. Zato se u trenucima kada treba zaštititi sistemske interese i političku stabilnost lako pronađe zajednički jezik, dok pitanja poput akciza i poreskih olakšica često ostaju po strani pod izgovorom očuvanja budžeta“, ocjenjuje Berićeva.

Kako Berićeva navodi za naš portal, dok god društvo u politici primarno traži zabavu i navijačku strast umjesto mjerljivih rezultata, i političari će nastaviti da daju prednost scenskom nastupu u odnosu na odluke koje direktno olakšavaju svakodnevni život građana.