Najnovije odluke Savjeta ministara BiH pokazuju ne samo da pokazuju razmjere ovih kapitalnih investicija, već i to kako loše planiranje i višegodišnje nemar koštaju domaće poreske obveznike.

Na prijedlog Ministarstva inostranih poslova BiH, donijete su ključne odluke koje se odnose na smještaj diplomatskih misija u Rimu, Vatikanu i Madridu, pri čemu su se u pojedinim slučajevima finansijski okviri morali širiti već u samom startu.

Za zgradu u Rimu 5,6 miliona KM

Nakon glasanja u drugom krugu, Savjet ministara danas je odobrio  kupovinu zgrade u Rimu na adresi Via Lucilio 16, površine 900 kvadratnih metara, u kojoj će biti smještena dva DKP-a za Italiju i za Vatikan.

Cijena samog objekta iznosi 2,5 miliona evra (oko 4,9 miliona KM). Međutim, ukupan budžet za ovaj projekat morao je biti vanredno povećan, sa prvobitno planiranih 5.000.000 KM na čak 5.600.000 KM.

Kao opravdanje za izmjenu odluke i probijanje plana navedeno je stalno divljanje cijena na tržištu nekretnina, ali i dodatni troškovi koji uključuju adaptaciju, opremanje, te rastezanje budžeta zbog agencijskih, advokatskih i notarskih provizija. Ugovor sa prodavcem tek treba da potpiše ambasador BiH u Italiji, i to nakon što Pravobranilaštvo BiH da zeleno svjetlo na nacrt kupoprodajnog ugovora.

Godine nemara i prokišnjavanja koštaju 3,6 miliona KM

Posebno je ilustrativan slučaj objekta u Madridu od 1.200 kvadratnih metara (suteren, prizemlje i tri sprata). Iako je Bosna i Hercegovina ovu zgradu dobila u postupku sukcesije imovine bivše SFRJ još 2014. godine, u nju godinama nije uložena ni marka.

Zbog višegodišnjeg nemara, voda sa oštećenog ravnog krova godinama je prodirala u objekat i uzrokovala ozbiljna oštećenja na svim spratovima. Reakcija nadležnih uslijedila je tek nakon što su španske vlasti zvanično upozorile MIP BiH da se zapušteni objekat u Madridu mora hitno sanirati.

Sada se ulazi u višegodišnji projekat rekonstrukcije i opremanja težak 3.600.000 KM, koji će se razvući od 2026. do 2028. godine.

Plan je da se nakon ove milionske investicije u zgradu useli Ambasada BiH i rezidencija ambasadora, dok se dio prostora planira iznajmiti predstavništvima drugih zemalja koje su ranije pokazale interes za zakup, kako bi se dio uloženog novca eventualno vratio u budžet.

Iako iz nadležnih institucija navode da se kupovinom i sanacijom vlastitih objekata dugoročno štedi na zakupninama, postavlja se pitanje koliko je neblagovremeno reagovanje na održavanje imovine i nepravilno procjenjivanje tržišnih kretanja dodatno opteretilo kasu građana BiH.