Pomenute godine, Dragan Čavić bio je jedna od ključnih figura Srpske demokratske stranke (SDS) koja se u tom periodu suočavala sa ogromnim pritiscima i problemima prouzrokovanim od strane Kancelarije visokog predstavnika u BiH (OHR), koji je ne samo smjenjivao njihove kadrove, već im i oduzimao lična dokumenta.

Nakon smjene Nikole Poplašena sa funkcije predsjednika Republike Srpske krajem 90-tih godina prošlog vijeka, SDS je i dalje imao najveću podršku građana u Srpskoj, a to je potvrđeno na Opštim izborima 2002. godine kada je Dragan Čavić bez većih problema pobijedio kandidata SNSD-a Milana Jelića u trci za predsjednika Srpske.

Poraz 2006. i kraj vladavine SDS-a

Međutim, četiri godine kasnije, 2006. godine, birači u Republici Srpskoj ponovo su na listićima kao najozbiljnije kandidate imali Dragana Čavića iz SDS-a i Milana Jelića iz SNSD-a.

Ishod je tada bio drugačiji, jer je na više od pola miliona važećih glasova, Jelić skoro pa oduvao Čavića sa više od 100.000 glasova razlike.

To je bio prvi put da SNSD ima predsjednika Republike Srpske.

Vjerovatno niko tada nije mislio da se to neće promijeniti do današnjeg dana, punih 20 godina.

Razjedinjena opozicija upropastila šansu za povratak

Ipak, popravni ispit opozicija je dobila nepunih pola godine nakon Opštih izbora 2006. godine.

Milan Jelić, predsjednik Republike Srpske, preminuo je u septembru 2007. godine, zbog čega se otišlo na prijevremene izbore za novog predsjednika.

Ispred SNSD-a, kandidovan je Rajko Kuzmanović, kao nestranačka ličnost, dok je poraz Dragana Čavića 2006. godine, doveo do toga da SDS kao kandidata izabere Ognjena Tadića.

Međutim, u trku za predsjedničku fotelju tada se uključio i PDP RS, koji je kandidovao Mladena Ivanića.

Upravo ta odluka, dovešće tadašnju opoziciju do poraza.

Naime, Rajko Kuzmanović osvojio je “svega“ 169.863 što je bilo dovoljno da postane predsjednik Republike Srpske. To je najmanji broj glasova koji je dobio jedan pobjednik na izborima za Palatu Republike Srpske.

Iza Kuzmanovića je ostao Ognjen Tadić sa 142.898 glasova, dok je treći bio Mladen Ivanić sa 69.522.
Dakle, da su se spojili Ivanićevi i Tadićevi glasovi, SDS i PDP bi bez ikakvih problema imali pobjedu zajedničkog kandidata.

SNSD dominira: Dodik predsjednik prvi put

Poraz na izborima 2007. godine, opoziciju je naučio pameti pa će već na redovnim Opštim izborima, održanim 2010. godine imati zajedničkog kandidata, ponovo Ognjena Tadića, i to pod Koalicijom “Zajedno za Srpsku“.

Ipak, to im nije pomoglo.
 
Kandidat SNSD-a za predsjednika Republike Srpske po prvi put je bio Milorad Dodik i odnio je ubjedljivu pobjedu sa oko 90.000 glasova razlike.

“Laku noć Republiko Srpska“

Dva uzastopna poraza nisu pokolebala Ognjena Tadića iz SDS-a da se i po treći put kandiduje za predsjednika Republike Srpske.

2014. godine on će ponovo izaći na megdan Miloradu Dodiku i nažalost po opoziciju, izgubiti praktično u foto-finišu sa oko 7.000 glasova razlike.
Dodik je tada osvojio 303.496, a Tadić, koji je bio kandidat Saveza za promjene, 296.021 glasova.

Tog 3. oktobra 2014. godine Tadić će izgovoriti i jednu od najpoznatijih rečenica u politici u Srpskoj: “Laku noć Republiko Srpska“.

2018: Cvijanovićeva bolja od Govedarice

Četiri godine kasnije isti ishod, samo sa različitim akterima.

Dodik poslije dva uzastopna mandata nije imao pravo da se kandiduje za predsjednika Republike Srpske, pa je SNSD i vladajuća koalicija predložila Željku Cvijanović.

To se ispostavilo kao dobar potez jer je ona uspjela da pobijedi Vukotu Govedaricu, tadašnjeg predsjednika SDS-a i kandidata Saveza za pobjedu.

Na tim izborima zabilježena je apsolutno najveća izlaznost u posljednjih 20 godina, sa nešto manje od 680.000 važećih glasova.

Ni to nije bilo dovoljno Govedarici koji je imao nešto više od 33.000 glasova manje od Cvijanovićeve.

Trivić protiv Dodika

Na opštim izborima 2022. godine, opozicija je jednoglasno podržala Jelenu Trivić iz PDP-a kao kandidata za predsjednika Republike Srpske.

SNSD ništa nije želio da prepusti slučaju, pa je odlučeno da će kandidat opet biti Milorad Dodik.

Taj potez donio im je pobjedu za 27.000 glasova razlike, te je Dodik po treći put postao predsjednik Republike Srpske.

Dodik smijenjen, novi prijevremeni izbori

Ipak, treći mandat neće ostati Dodiku u lijepom sjećanju. On je zbog nepoštovanja odluke visokog predstavnika u BiH pravosnažno gonjen i osuđen pred Sudom BiH na godinu dana zatvora i zabranu obavljanja dužnosti predsjednika Republike Srpske u trajanju od šest godina, zbog čega je bio primoran da se povuče sa te pozicije krajem 2025. godine.

Zbog te činjenice, u Republici Srpskoj održani su prijevremeni izbori u novembru 2025. a kandidati su bili Siniša Karan ispred SNSD-a i Branko Blanuša iz SDS-a i kao kandidat opozicije.

Prema prijevremenim rezultatima, Karan je odnio pobjedu, ali je Centralna izborna komisija (CIK) BIH naredila ponovno glasanje na nekoliko desetina biračkih mjesta.

Ponovljeni izbori održani su u februaru 2026, ali nisu bitnije promijenili rezultate iz novembra 2025. godine, iako je opozicija bila nikad bliže pobjedi nakon 2014. godine.

Karan je postao novi predsjednik Republike Srpske sa osvojenih 224.382 glasa, dok je Blanuša imao 213.512 glasova.

Blanuša ili Minić

Novu priliku za popravni i kraj gubitničkog posta opozicija će imati 4. oktobra ove godine, za kada su zakazani redovni Opšti izbori u BiH.

Nakon mnogo peripetija, opozicionari su odlučili da ponovo podrže Branka Blanušu iz SDS-a kao zajedničkog kandidata.

SNSD je s druge strane odlučio da kandiduje Sava Minića, aktuelnog predsjednika Vlade Republike Srpske.