PABLO PIKASO SMATRAO da se slikarstvo bavi problemima. Slike nisu ništa osim istraživanje i eksperiment!

– Šta je lijepo? Slikarstvo se bavi problemima! Slike nisu ništa osim istraživanje i eksperiment. Nikada ne stvaram sliku kao umjetničko djelo. Sve je u istraživanju. Ja stalno istražujem i u tom stalnom traženju, postoji logični razvoj. Zato numerišem i datujem slike. Možda će mi jednog dana neko biti zahvalan zbog toga. Slikanje je stvar inteligencije – govorio je Pikaso, koji je jednom prilikom kazao i da ne podnosi ljude koji pričaju o ljepoti.

Prvu sliku je naslikao sa devet godina, a ona se zove “Le Pikador”, a na njoj je oslikao muškarca koji jaše konja u toku borbe bikova.

Dok se školovao u Barseloni i Madridu on je sanjao o Parizu koji je i dosanjao našavši se kraj Sene 1900. godine. Život u gradu umjetnosti nije mu bio nimalo lak pa je tako usljed nedostatka novca da bi se zgrijao morao da zapali neka svoja platna, a 1907. godine pao je u depresiju. Ipak nadahnut francuskim slikarima počeo je da oslikava krajolike, a taj stil kritičari su nazvali “kockastim” što je dovelo do naziva “kubizam”. Njegov život je bio intrigantan, a kada je Leonardova slika “Mona Liza” nestala iz Luvra Pikasov poznanik, pjesnik  Guillaume Apollinaire, osumnjičio je njega za to zlodjelo. Tada je Pikasa policija ispitivala o krađi “Mona Lize”.

Pikaso je oslikavao na platnu, na zidu, izrađivao je skulpture, grafike, keramiku, kolaže i plakate i u svemu tome je bio uspješan. Često je oslikavao svakodnevne predmete poput kutija za cigarete ili espadrila svoje kćerke Palome.

U istoriji slikarstva zauvijek će ostati upisana njegova slika “Gospođice iz Avinjona” kojom je napravio pravu revoluciju. Sliku je nazvao po bordelu u Barseloni. Jedna od najvažnijih Pikasovih pobuna koja je uticala na ovo djelo je pobuna protiv mita ženske ljepote. Međutim, ona se čini nevažnom u poređenju sa drugom pobunom koja je podrazumijevala razaranje već stvorene predstave o njegovom slikarstvu. Bunio se protiv cjelokupne zapadnoevropske umjetnosti, počevši od rane renesanse. Pikaso je izučavao iberijsku i afričku skulpturu, koja je imala arhaične oblike, koji su ga inspirisali da stvori stilizovane, prirodne oblike, da ih rasporedi u stroge geometrijske okvire i da ih, na kraju, radikalno deformiše.

Njegovi radovi izlagani su širom svijeta, a 1971. godine u Luvru je priređena izložba u čast njegovog devedesetog rođendana. Prije njega nijedan živi umjetnik nije u Luvru imao izložbu svojih djela.

“Gernika”

Jedna od najpoznatijih slika Pabla Pikasa i najčuvenije djelo sa antiratnom porukom u istoriji umjetnosti je “Gernika” iz 1937. godine koja danas krasi Muzej kraljice Sofije u Madridu.  Smješteno u kontekst građanskog rata u Španiji, djelo oslikava nemilosrdno bombardovanje gradića Gernike na sjeveru Španije, ali i zloslutno predskazanje svega onoga što će donijeti Drugi svjetski rat. Slika nije smjela biti odnesena u Španiju sve dok se u njoj nije uspostavila demokratija.

Pikaso u Kozarskoj Dubici

Pikasova grafika “Glava muškarca” već godinama nalazi se u Narodnoj biblioteci u Kozarskoj Dubici, i pravo je obilježje ove ustanove. Direktorica Narodne biblioteke ranije za “Glas” je istakla da je grafika izložena u biblioteci povodom pola vijeka od njenog osnivanja, a da je za izlaganje bilo potrebno obezbijediti prostor, senzore i video-nadzor, te potvrditi autentičnost.

– Turisti rado dolaze da pogledaju Pikasovu grafiku. Osim toga, dragi gosti uvijek su nam đaci prvaci koji su od roditelja i učitelja čuli za grafiku pa znatiželjno razgledaju. Osim grafike posjetioci svakim radnim danom mogu da pogledaju i bogatu legat biblioteku narodnog heroja Boška Šiljegovića koju je on zajedno sa grafikom poklonio biblioteci – navela je Balabanova.