„BISER JADRANA“: Dubrovačka legenda (FOTO/VIDEO)

„Biser Jadrana“

Dok mnogi istorijski izvori za njegovo osnivanje uzimaju VII  ili čak V vijek, poznato je da su Dubrovnik i njegov „stari grad“ postali moćni trgovački grad u XII vijeku i postojali kao slobodna država do XVIII vijeka.

Dubrovnik se smatra kulturnim središtem Hrvatske, od milja poznat kao “biser Jadrana”.Uistinu, kada ga posjetite njegove ljepote same po sebi opravdavaju taj epitet. Mnoge od njegovih zadivljujućih srednjovjekovnih građevina opstaju i odolijevaju zubu vremena uprkos nizu izazovnih događaja sa kojim je grad bio suočen tokom istorije. Kako je poznato, 1667. grad je pretrpio razorni zemljotres, nekoliko napada, uključujući nacističku invaziju i sedmomjesečnu opsadu od strane JNA armije 1991. godine. Ali zidine i dalje stamenito stoje. Te zidine su jedna posebna priča…

O zidinama

Zidine Dubrovnika predstavljaju neke od najbolje očuvanih srednjovjekovnih tvrđava na svijetu. U potpunosti okružujući grad do XIII vijeka, dubrovačke gradske zidine nastavile su se jačati i unapređivati sve do XVI vijeka. Dizajn koji potiče iz XIV vijeka utvrđen je padom Konstantinopolja 1453. Godine i vezuje se za razdoblje poznato kao „zlatno doba” Dubrovnika.

Prošarane impozantnim kulama i vratima ostaju glavna znamenitost grada. Jedna od najimpresivnijih su Vrata od Pila – robusna gotička vrata iz 1537. godine koja su obično početna tačka šetnje oko dubrovačkih zidina. Sami zidovi su uglavnom debljine 6 metara i visine 24 metra.

Među njegovim brojnim atrakcijama su njegove crkve, kao što su raskošna katedrala Uznesenja Marijina sa svojim impresivnim orguljama, crkva Sv. Ignacija, crkva Svetog Vlaha (zaštitnika Dubrovnika) i franjevački samostan u kojem se nalazi treća najstarija apoteka na svijetu. Zanimljivo je napomenuti da su mnoge dubrovačke crkve građene u klasičnom baroknom stilu.

Dubrovačka priča: Legenda o Pustjerni

Ono što svaki grad na ovom svijetu ima jeste svoj mit, svoju legendu, priču… pa tako i Dubrovnik ima svoju. Ova legenda koju ćemo vam ispričati vjerovatno nije jedina legenda sa tragičnom ljubavnom pričom kao lajtmotivom, ali je svojstvena ovom gradu na Jadranu.

Legenda je smještena u vrijeme kada su se dva dijela grada počela spajati – onaj sa romanskim stanovništvom s morske strane (Laus) te onaj s kopnene strane sa slavenskim stanovništvom (Dubrava).

Riječ je o tragičnoj ljubavi između Dubravka, stanovnika Dubrave, te Silvije (Dubravka), stanovnice Lausa. Kako su dolazili iz različitih dijelova grada njihova ljubav nije bila prihvaćena pa je on završio kao mornar na brodu dok je nju otac dao u samostan puncjela (klarisa). To je ipak bila privremena mjera jer je otac Silviju namjeravao udati odabravši joj muža; nije joj dopuštao da se zaredi. Kada je do Dubravka došla vijest o udaji njegove voljene krišom se vratio u grad mahom prije vjenčanja donijevši pritom predivan biser koji joj je želio pokloniti

Kako joj ga nije mogao sam predati našao je jednu staru prosjakinju koja je neometano obilazila i jedan i drugi dio grada. Davno prije su joj sina jedinca u jednoj tuči ubili Romani što je svako davno bio zaboravio. Međutim, ne i ona. Kad joj je Dubravko dao biser uz platu i molbu da ga preda Silviji, prosjakinja se odlučila osvetiti Romanima zamotavši biser u okuženu maramu te ga takvog u crkvi potajno davši Silviji. Ubrzo ju je uhvatila temperatura, a onda se razvila bolest koja je dokrajčila. Mlada Silvija umrla je na rukama svog Dubravka koji je sam položio u grob kraj crkve Svetog Petra kako bi joj more pjevalo vječnu pjesmu ljubavi.

Biser nije bio tragičan samo za Silviju već i za njene roditelje i puno stanovnika tog predjela grada koji je opustio pa su ga zato i nazvali Pustijernom. Međutim, biser je donio i neko dobro jer je otad nestalo netrpeljivosti između stanovnika novog grada te su se počeli miješati. Tako se kasnije i Dubravko oženio sestrom nesuđenog Silvaninog muža, Romankom Agnezijom.

Ovo je samo jedna verzija Dubrovnika. Postoji ih bezbroj, mi smo vam ispričali svoju, a na vama je da vi otkrijete onu vašu – vašu verziju “bisera Jadrana”.