Praznik se obilježava u svim pravoslavnim crkvama, a posebno svečano je u manstiru Sveti Roman.

Molitve pred moštima svetog Romana često su do sada bile uslišene, tako da se mnogo oboljelih ljudi vratilo kući zdravo i „na nogama“, iako su neki od njih u svetinju bili donijeti čak i u besvjesnom stanju, kažu narodna predanja.

I sam blaženopočivši vladika ohridski i žički Nikolaj Velimirović, pišući molitvu “U službi Svetom Romanu”, najjednostavnijim, a ipak krasnim riječima je zapisao da je ovaj Božiji čovjek po svome življenju bio “zemaljski anđeo i nebeski čovjek”.

Svetitelj se upokojio u devetom vijeku, a prvi sačuvani zapis o manastiru datira s početka jedanaestog vijeka, tako da se ubraja među najstarije manastire u Srbiji.

Nalazi se na desnoj obali Južne Morave, nedaleko od sela Đunis i pripada Eparhiji niškoj.

Molitva


„Tebi, ugodniče Boga živoga, Romane čudotvorče, koji si ispunio zakon Boga i spasa našega Isusa Hrista i dobio od Njega život vječni; klanjamo se s ljubavlju i blagodarimo Ti sa smirenjem, za premnoga Tvoja čudesna djela, kojima si pomogao nemoćnim ljudima i proslavio ime Gospoda i spasa svoga. Amin.“

Ovu molitvu Svetog Romana 29. avgusta, na istoimeni praznik, u manastiru u Đunisu, s vjerom u Boga i iskrom nade u srcu, izgovara na hiljade vjernika, i zdravih i bolesnih, i starih i mladih.

BONUS VIDEO