I oni koji ne vjeruju u bajke, razuvjere se kada probaju delicije iz „Ukijeve čokoladne bajke“.

Kralj Uki i njegova bajkovita porodica


Bajka koju vam donosimo ne dešava se preko sedam mora i  sedam gora. Dešava se u kraljevstvu Uroša Živkovića, koji živi nadomak Prnjavora, a priča o njemu i njegovoj porodici proputovala je svijet, kao i čokolada koju prave.

To je jedinstvena priča o jednom dječaku i njegovoj porodici koji su, pored niza prepreka, uspjeli da pokažu svijetu da je najveća hrabrost biti ono što jesmo. Ne savršen, ne idealan, nego jednostavan i svoj. A, takav je Uki, dječak koji ruši sve predrasude.

„Ukijeva čokoladna bajka“ nastala je kao radna terapija za Uroša koji je rođen sa izuzetno rijetkim i ljekarima malo poznatim, De Gručijevim, sindromom.

Danas je pravo malo carstvo čokoladica, koje je predstavljeno kroz porodičnu preduzetničku djelatnost, pod istim imenom i sa istim, bogatim mirisom čokolade.

- Cilj nam je bio da Uki, kada odraste, ima svoj mali posao i da se osjeća društveno korisnim, a prvenstveno da nije zatvoren u kući - rekla je Ukijeva mama Tanja Živković.

Prepreke ne postoje


Uroš je dječak za kojeg ništa nije prepreka. On i njegova porodica su nam svima očitali lekciju.

Naime, Urošu je dijagnostifikovan jedan od najrjeđih sindroma na svijetu i trenutno je jedino dijete sa ovim sindromom u Evropi.

- Uprkos svim prognozama doktora, Uki je pobijedio i postao heroj. Svoj put je satkao najslađe moguće, sa čokoladom koja mu je pomogla da ruši predrasude i barijere - kaže Tanja Živković.

[gallery ids="465521,465519,465520"]

Ona, kao i ostali članovi porodice, odlučili su da Ukiju uljepšaju djetinjstvo, te su pokrenuli malu kućnu fabriku slatkiša - “Ukijeva čokoladna bajka”.

Porodična čarolija


Tanju Živković smo sreli u Banjaluci, na sjamu „Od polja do stola“, koji za cij ima povezivanje domaćih proizvođača sa ugostiteljima, uz želju da domaći brendovi budu dostupni u restoranima širom Srpske. A, „Ukijeva čarobna bajka“ je upravo brend na koji Srpske može da bude ponosna.
- Ukijeva radionica jeste nastala kao radna terapija, ali danas je već jedan mali porodični biznis u kojem Uroš uživa. Mislim da će on sa godinama koje dolaze da razvija i neke svoje talente, te da pokaže neka umijeća koja ću uspjeti da, kao mama, prenesem na njega. Usput ćemo i svijetu da prenesemo poruku da ljudi sa poteškoćama mogu da imaju svoje biznise, da budu vidjljiviji u društvu i pokažu da itekako mogu da budu korisni kao i svi mi - rekla je za AloOnline.ba Tanja Živković.

[gallery ids="465525,465522,465523,465524"]

Uprkos tome što postoje nekoliko godina i što je povećan obim posla, tim koji je u startu bio porodični to je i ostao.

- U timu su dva brata, tata i mama. Često kažem da smo četiri musketara koja pažljivo i vrijedno čuvaju Ukijevu čokoladnu bajku i čine da mu djetinstvo bude bajkovito, kako bi izrastao u jednog veselog momka. Često mu govorimo kako je on rođen kao kralj, a ostali članovi porodice su mu sluge - priča Tanja.

Oblici i okusi koji ostavljaju bez teksta


Štand „Ukijeve čarobne bajke“ bio je među najprivlačnijim na Sajmu. Raskoš boja i oblika, nevjerovatni ukrasi te nesvakidašnji omoti plijenili su sva čula.

Sve izloženo, što je samo dio ponude, izgledalo je čarobno - baš kraljevski.

Tanja Živković kaže da je to zato što se svi u porodici trude da budu drugačiji.

- Motivacija nam je kvalitet, ne toliko izgled. Cilj nam je da naše čokolade ljudi zapamte po okusu. Interesantno je kada ljudi dođu i kažu da ne znaju koju našu čokoladu su kupili, ali znaju kakvog je okusa – kaže Živkovićeva.

Iz Ukijeve radionice danas dolazi 60 okusa pralina i više od 25 čokolada.

[gallery ids="465535,465534,465533,465532,465531,465527,465528,465529,465530"]

Bajka stigla do Urala


Na našim prostorima gotovo da ne postoji niko ko nije čuo za ovu nesvakidašnju priču ili probao čokolade. Međutim, ta ista priča se proširila i dalje, a čarolija je pokazala da granice ne postoje.

Tanja Živković kaže da se priča o Ukiju pročula ne samo na prostore bivše Jugoslavije, već i šire - prema drugim kontinentima.

- Posljednje što sam čula jeste da su naši proizvodi stigli do dalekog Urala – navela je.

Učinite dijete srećnim


Tanja Živković je imala poruku i za roditelje koji su u sličnoj situaciji kao ona. Kaže da su se Živkovići kao porodica susreli sa velikim izazovima, od momenta otkad se Uki rodio.
- Pokazalo se da je najbolje da pratimo dijete, njegova interesovanja i želje. Uvijek smo išli ka tome da radimo ono što njega čini srećnim. Nipošto se nismo držali toga da radimo ono što neko kaže da treba, ukoliko to nešto Uroša iritira. Mislim da se na takav način postiže samo to da se dijete unazadi - kaže ona.

Uroš je, prisjeća se mama Tanja, otkad je propuzao imao želju da bude u kuhinji. Privlačili su ga lonci i šerpice i obožavao je da se igra s tim.
- Kada je tužan znao je da ode u kuhinju i da se tamo oraspoloži. Zatim je za rođendan dobio kuhinjicu, što ga je posebno oduševilo. Prijatelji su počeli da mu kupuju šerpice, miksere, mikrovalnu... Ima čak i krojačicu koja mu svake godine šije kuvarsko odijelo. Uki ima i svoje brendirane kecelje. Mislim da smo s njim na lijep način pokazali da, kad svi dignu ruke od nas i kad kažu da se nešto ne može, dva roditelja mogu da izguraju jednu lijepu i pozitivnu priču i pokažu koliko nam je on vrijedan i centar našeg svijeta - kaže Tanja Živković i dodaje da pored brižnih roditelja Uroš ima i dva starija brata koja toliko paze na njega, na svaki njegov pokret.

- Svi treba da težimo ka tome. Nažalost, diskriminaciju nikada nećemo moći da eliminišemo, ali mislim da trebamo i možemo da je pomjerimo maksimalno - ističe ona.


Najveća nagrada u životu


Tanja Živković kaže da su proizvodi koji nastaju u njihovoj radionici posebni baš iz razloga što nastaju iz ljubavi.

[caption id="attachment_465537" align="alignnone" width="563"] FOTO/Privatna arhiva[/caption]

- Ne mogu da opišem ljubav prema svom djetetu, jer ne postoje riječi kojima bi se moglo opisati koliko ja Uroša volim. On je jedna mala divna krofnica. Kad sam najumornija i najneraspoloženija dovoljno mi je samo da njega zagrlim. I, sve nestaje. Uki je najveća nagrada koju mi je život dao. Definitvno je on i nagrada porodice jer mislim da nismo dobili njega sigurno ne bismo bili ovako dobri ljudi, kao što svi kažu da jesmo - ističe ponosna mama.

Ljudi sa posebnim potrebama


Urošova porodica se ne slaže sa tim da se djeca poput Uroša nazivaju djecom sa posebnim potrebama.

Kako kaže, njen suprug je skoro prokomentarisao da ta djeca nemaju posebne potrebe, već svi ostali.

- Oni nemaju potrebe. Mi smo ti koji ih imamo. Nama trebaju telefoni, putovanja, izlasci, zimovanja, ljetovanja, torbe, cipele... Oni to ne žele. Našeg Uroša to ne zanima. On to ne želi. On je jednostavno srećan. On želi zagrljaje i ljubav svoje porodice. Samo mu je to dovoljno. Dok svi ostali – što više imamo, potrebe su nam veće - navodi ona.

Sa druge strane, dodaje, kada pogleda kako je Uroš srećan, sama sebi nekada kaže: „Bože, zašto ja ne znam i ne umijem da budem tako srećna kao što je on“.

Lekcija za sve nas


Ukijeva porodica je definitivno svima nama očitala lekciju. Zato njegova mama smatra da treba da svi, na način na koji mogu, šire priču i o Ukiju, ali i o ostaloj djeci.
- Treba da motivišemo i druge roditelje, da im budemo vjetar u leđa i maksimalna podrška. Mi, kao porodica, trudimo se da se maksimalno angažujemo i da budemo otvoreni prema svima kojima pomoć treba. Svi smo na raspolaganju da podržimo bilo koju ideju jer znamo koliko je nama značila podrška. Mi smo vjerovali u svoje dijete, vidjeli smo drugačiji život i drugačije širine. To dijete smo doživjeli kao anđela, kao nešto što je savršeno - jer on za nas i jeste savršen. Sigurna sam da će on imati jedan lijep i kvalitetam život - naglašava Tanja Živkoivić.

Ona ističe da su ponosni i na sve one ljude koji se nalaze oko Ukija, jer su sigurni da on nikada neće biti sam.

Savladani brojni izazovi


Slatkiši iz Ukijeve radionice su ručno rađeni i u ovoj porodici kažu da će se uvijek držati tog da kvalitet bude prioritet.

Čokoladna kobasica je nešto što je privuklo posebnu pažnju na sajmu. Svi koji su obišli štand porodice Živković zapitali su se otkud u carstvu čokolade – kobasica. Međutim, kada su probali, ostali su bez teksta.

[caption id="attachment_465530" align="alignnone" width="2048"] FOTO/AloOnline[/caption]

Tanja Živković kaže da je ova kobasica ogroman izazov za čokoladere. Nekolicina onih koji su imali priliku da je probaju, imali su samo riječi hvale. A tek sljedeće godine biće dostupna široj javnosti.

[gallery ids="465538,465539,465540,465541,465542,465543"]

Živkovićeva otkriva da od ideje do gotovog proizvoda prođe od 6 mjeseci do tri godine. To ne čudi, jer sve radi isključivo ova porodica. Tanja se bavi čokoladom, a njen suprug i djeca dizajnom.

- Naši proizvodi imaju specifičan logo u znaku leptira. To nije slučajno. Uroš obožava leptire, a i sam simbol leptira predstavlja snagu i moć. Sve naše čokolade nose i brojeve i nadamo se da ćemo u nekoj sljedećoj knjizi da pričamo i zašto smo se odlučili za brojeve, koji su vezani za bitne datume u Uroševom živozu - kaže Živkovićeva podsjećajući da su prije par godina objavili Ukijev kuvar, zbirku najslađih recepata iz ove čokoladne bajke.


Urošev 18. rođendan


Svaki slatkiš nastao u ovoj neobičnoj porodičnoj radionici nosi posebne poruke i emocije. Porodica Živković do sada nas je iznenadila mnogo puta, međutim čini se da još uvijek nije sve otkriveno.
- Cilj nam je da za Urošev 18. rođendana objavimo biografiju u kojoj ćemo ispričati njegovih prvih 18 godina. Trudićemo se da ispričamo koliko je sve bilo u startu teško i nepremostivo, a kako izgleda onog momenta kada on ulazi u svijet odraslih i kada ima već neku svoju izgrađenu putanju i u društvu je prihvaćen - zaključuje Tanja Živković.

BONUS VIDEO: