Ovako je počeo razgovor sa Stankom Vrhovcem, učiteljem koji je iz Gradiške prije 28 godina otišao u Kanadu, u pokrajinu Britanska Kolumbija.

Stanko je rekao da prati sva zbivanja u Gradišci i okolnim gradovima, da ga raduju novi projekti, a posebno kružna raskrsnica „Jabuka“, koja je sa osam ulaza i isto tokili izlaza riješila saobraćajne probleme u Gradišci.

„Gradiška je krenula, gradi se i ima sjajnu perspektivu.Slidam kapu gradonačelniku Zoranu Adžiću, svake godine ovdje dolazim na odmor iz Kanade i razlika je očigledna. Još samo da proradi novi most da se riješimo ovih kamiona“, priča Stanko dok smo sjedili na savskom keju.

„E tamo sam Mittchell Wilson Moore. Kad sam u Kanadi dobio njihovo državljanstvo i položio zakletvu ja sam iz ličnog interesa zatražio promjenu identiteta. U mom pasošu nema mjesta rođenja i porijekla. To sam uradio da se lakše uklopim u društvo i dobijem posao. Šest godina sam studirao tamo engleski jezik da bih se mogao baviti mojim pozivom, prosvjetnog radnika. 18 godina sam radio u prosvjeti, sada sam u penziji, tako da dođem u Gradišku na četiri-pet mjeseci, ovdje imam imovinu, kuću, zemlju, livadu, pašnjak“, potvrđuje Stanko.
I taman kad završismo razgovor upita me Ranka Perić Romić da li je ono njen učitelj Stanko Vrhovac. Dirljiv je bio njihov susret, Stanko ju je odmah prepoznao i oslovio imenom i prezimenom, a Ranka je dodala još prezime Romić.

„Kad je bila prvačić bila je mala, ali bistra i oštra. Puna života. Drago mi je da je uspjela, to nije samo njen uspjeh, već i njenih roditelja, društva, učitelja, nastavnika i profesora. Sretao sam prije nekoliko godina njenu majku na pijaci i pitao je za Ranku, večeras mi se posrećilo pa sam je i vidio i zagrlio“, rekao je na kraju razgovora Stanko ili Mičel Vilson Mur.
Stanko je i tamo lovac, a i ribolovac. Ponosan je na trofeje, na kapitalce losose i jelene, ali to će biti tema neke druge priče u kojoj mi je Stanko pričao o sličnostima i razlikama između Amerike i Balkana i Evrope.