Podaci o relativnom siromaštvu, sve većem broju korisnika socijalne pomoći i hiljadama ljudi koji se hrane u javnim kuhinjama ukazuju na to da je za dio građana svakodnevica u Srpskoj svedena na računanje kako podmiriti osnovne potrebe.

Do kraja godine ostalo je još nešto više od dva mjeseca, a za mnoge građane Republike Srpske pitanje nije koliko novca mogu ostaviti sa strane za praznike, već kako će pokriti troškove hrane, stanovanja, lijekova i računa. Sindikalna potrošačka korpa za avgust 2026. godine iznosila je 2.936,62 KM, dok su potrošačke cijene u istom mjesecu bile pet odsto više nego godinu ranije.

Koliko takvi troškovi opterećuju kućne budžete, pokazuje i podatak iz istraživanja Republičkog zavoda za statistiku da 64,1 odsto domaćinstava ne bi moglo podnijeti neplanirani izdatak od 400 KM. Za neke je to novac koji bi mogli nadoknaditi iz ušteđevine, dok za druge znači pozajmicu ili novo zaduženje.

Svako deveto lice ispod linije siromaštva

Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku Republike Srpske, dobijenim Anketom o potrošnji domaćinstava za 2021. i 2022. godinu, stopa relativnog siromaštva iznosila je 11,2 odsto. Procijenjeno je da je ispod relativne linije siromaštva živjelo 125.656 osoba, odnosno oko svako deveto lice.

Podaci pokazuju da se stopa siromaštva dugoročno smanjivala: 2004. godine iznosila je 15,8 odsto, 2007. godine 15,6 odsto, 2011. godine 14,4 odsto, a 2015. godine 12,8 odsto. Posljednji dostupni podatak iz ankete za 2021/2022. godinu iznosi 11,2 odsto.

Ipak, riječ je o istraživanjima sprovedenim u različitim godinama, a ne o godišnjem nizu koji bi pokazao svaku promjenu. Osim toga, ovi podaci ne govore sami po sebi koliko građana danas teško podmiruje troškove, jer relativno siromaštvo i svakodnevna materijalna oskudica nisu isto.

Rizik je posebno izražen u domaćinstvima u kojima je nosilac nezaposlen. Stopa siromaštva među domaćinstvima čiji je nosilac nezaposlen i traži prvo zaposlenje iznosila je 30,5 odsto, dok je kod domaćinstava čiji je nosilac domaćica iznosila 23,7 odsto. Kod domaćinstava s zaposlenim nosiocem bila je znatno niža i iznosila je 5,9 odsto.

U nepovoljnijem položaju nalaze se i starija domaćinstva. Stopa siromaštva kod domaćinstava čiji je nosilac imao 65 ili više godina iznosila je 17,4 odsto. Među domaćinstvima koja čini jedna osoba starija od 65 godina stopa je bila 20,2 odsto.

Čak 64 odsto domaćinstava nema rezervu za neplanirane troškove

Pokazatelji materijalne uskraćenosti dodatno oslikavaju koliko su mogućnosti domaćinstava ograničene. Prema istoj anketi, 64,1 odsto domaćinstava nije moglo priuštiti neplanirani trošak od 400 KM, dok polovina, odnosno 50,7 odsto, nije mogla sebi obezbijediti sedmodnevni godišnji odmor.

Za 10,1 odsto domaćinstava problem je bio da svaki drugi dan obezbijede obrok s mesom, piletinom, ribom ili odgovarajućom zamjenom, a 7,2 odsto nije moglo priuštiti adekvatno grijanje doma.

Materijalna uskraćenost posebno se odražava i na djecu. Među domaćinstvima s djecom, 25,8 odsto nije moglo priuštiti redovne aktivnosti u slobodno vrijeme, dok 21,4 odsto nije moglo platiti školske izlete ili druge školske aktivnosti koje zahtijevaju dodatni novac. Ovi pokazatelji ne predstavljaju jedinstvenu stopu siromaštva djece, ali pokazuju kako finansijske poteškoće utiču na njihovo odrastanje i mogućnosti da učestvuju u svakodnevnim aktivnostima s vršnjacima.

Sve više korisnika socijalne pomoći u Banjaluci

Da se teškoće građana ne ogledaju samo u statističkim pokazateljima, dokazuju i podaci Centra za socijalni rad Banjaluka, prema kojima je broj korisnika različitih oblika socijalne zaštite porastao sa 10.252 u 2023. na 10.871 u 2025. godini.

U 2024. godini evidentirana su 10.552 korisnika. Broj korisnika novčane pomoći takođe je rastao, sa 719 u 2023. na 728 u 2025. godini.

Iz Centra za socijalni rad Banjaluka za Aloonline.ba navode da im se građani obraćaju zbog različitih problema, među kojima su nedovoljna primanja, bolest, nemogućnost samostalnog života i potreba za novčanom ili jednokratnom pomoći. Posebno ističu teškoće starijih osoba koje žive same, nemaju dovoljno prihoda ili nemaju članove porodice koji bi im mogli pružiti potrebnu pomoć.

Prema podacima Centra, broj odraslih osoba s invaliditetom među korisnicima porastao je sa 5.295 u 2023. na 5.974 u 2025. godini. Povećan je i broj djece s poteškoćama u razvoju, sa 612 na 696 u istom periodu.

Porodice s djecom, kako navode iz Centra, traže pomoć za hranu, odjeću, osnovne potrebe, školovanje, liječenje i lijekove. Upozoravaju i na probleme starijih ljudi koji nakon bolesti ostaju bez odgovarajuće podrške, zbog čega im je potrebna pomoć u kući ili neki drugi oblik zbrinjavanja.

Ove brojke ne znače da su svi korisnici socijalne zaštite siromašni, ali pokazuju koliko je ljudi u jednom od najvećih gradova Srpske upućeno na neki oblik institucionalne pomoći.

U javnim kuhinjama gotovo 4.000 korisnika

Kada je riječ o najosnovnijoj potrebi, obroku, važnu ulogu imaju javne kuhinje. Prema podacima objavljenim u februaru ove godine, u Republici Srpskoj djeluje 16 javnih kuhinja: sedam u okviru Crvenog krsta Republike Srpske i devet koje vode udruženja građana.

U sedam kuhinja Crvenog krsta registrovano je 1.340 korisnika, dok je u kuhinjama koje vode udruženja građana evidentirano 2.500 korisnika. To je ukupno 3.840 registrovanih korisnika, prema podacima koje smo dobili u februaru 2026. godine.

U Banjaluci, takođe, javnu kuhinju Udruženja građana „Mozaik prijateljstva“ svakodnevno koristi oko 800 građana. Navedeni podaci ukazuju na različite oblike finansijske nesigurnosti građana, od nemogućnosti da se podnese iznenadni trošak do potrebe da se svakodnevni obrok potraži u javnoj kuhinji.

Želje i mogućnosti

Kako se približava kraj godine, mnogi će praviti planove za praznike i razmišljati o željama koje bi voljeli da im se ostvare u narednoj godini. Za dio građana, međutim, želje će biti mnogo skromnije: da imaju dovoljno novca za hranu, da plate račune bez pozajmljivanja, da mogu kupiti lijekove koji su im potrebni ili da djeci obezbijede ono što im je neophodno za školu.

U ekonomski stabilnom društvu, mogućnost da se podmire osnovni životni troškovi ne bi trebalo da bude novogodišnja želja, već nešto što se podrazumijeva. Dok statistika bilježi procente, iznose i broj korisnika, iza tih podataka ostaju ljudi koji svakog mjeseca iznova računaju kako da sastave kućni budžet i kojima bi najveći uspjeh u narednoj godini mogao biti da više ne moraju da brinu hoće li imati dovoljno za ono najosnovnije.