Na graničnom prelazu policijski službenik postavlja pitanje koliko novca imate za putovanje i traži da to dokažete. Može li zaista zahtijevati uvid u stanje na vašem bankovnom računu?
Prema pravilima Evropske unije, državljani trećih zemalja koji ulaze u šengenski prostor radi kratkotrajnog boravka moraju, između ostalog, imati dovoljno sredstava za planirani boravak i povratak u svoju državu.

Ova obaveza proizlazi iz člana 6. Uredbe (EU) 2016/399, poznate kao Šengenski zakonik o granicama, koji uređuje uslove ulaska državljana zemalja izvan Evropske unije.

Propisi dopuštaju graničnoj policiji da provjerava raspolaže li putnik dovoljnim finansijskim sredstvima. Međutim, to ne znači da svaka osoba mora imati gotovinu niti da je u svim slučajevima obavezna pokazati bankovni izvod.

Evropski propisi izričito predviđaju da se finansijska sredstva mogu dokazivati gotovinom, putničkim čekovima i kreditnim karticama. U određenim slučajevima prihvataju se i izjave o preuzimanju troškova boravka te garantna pisma domaćina, ako su takvi dokazi predviđeni nacionalnim zakonodavstvom.

Ako putnik navede da novac za boravak ima na bankovnom računu, policijski službenik može zatražiti odgovarajući dokaz da su ta sredstva zaista dostupna.

To može biti bankovni izvod, potvrda o raspoloživim sredstvima ili drugi prihvatljiv dokaz. Hoće li određeni dokument biti dovoljan, zavisi od okolnosti konkretnog putovanja i pravila države u koju se ulazi.

Važno je razlikovati zahtjev da dokažete finansijsku sposobnost od zahtjeva da policijskom službeniku predate pristupne podatke za elektronsko bankarstvo. Šengenska pravila o dokazivanju sredstava sama po sebi ne propisuju obavezu da putnik policiji otkriva lozinku ili PIN bankovnog računa.

Posebno je zanimljivo da Evropska unija nema jedinstven iznos novca koji svaki putnik mora posjedovati. Potrebna sredstva procjenjuju se prema trajanju i svrsi putovanja, troškovima smještaja i ishrane te referentnim iznosima koje utvrđuju države članice.

Zbog toga osoba koja putuje na dva dana u Hrvatsku ne mora dokazivati iste finansijske mogućnosti kao putnik koji planira nekoliko sedmica boraviti u Njemačkoj ili Austriji.

Određenu ulogu ima i način smještaja. Ako putnik ima unaprijed plaćen hotel, situacija se razlikuje od slučaja u kojem tek treba pronaći i platiti smještaj. Takođe, posjeta porodici uz odgovarajuću garanciju domaćina može biti relevantna prilikom procjene troškova boravka.

Ipak, samo usmena tvrdnja da će rodbina finansirati putovanje ne mora biti dovoljna. Granična policija može tražiti odgovarajuće dokaze o svrsi putovanja, smještaju i mogućnosti pokrivanja troškova.

Šta se događa ako putnik odbije pokazati stanje na računu ili drugi dokaz o novcu kojim raspolaže?

Samo odbijanje da se pokaže konkretan bankovni izvod ne znači automatski zabranu ulaska. Međutim, ako osoba na drugi način ne uspije dokazati da ispunjava uslov dovoljnih sredstava za boravak i povratak, to može dovesti do odbijanja ulaska u šengenski prostor.

U takvoj situaciji nadležni organ mora postupati prema propisanim pravilima o odbijanju ulaska, uključujući odgovarajuće obrazloženje i mogućnost žalbe.

Pravila nisu potpuno ista za sve putnike. Državljani Evropske unije imaju drugačiji pravni status, dok za osobe s važećim dozvolama boravka ili dugoročnim vizama mogu važiti posebna pravila.

Za državljane Bosne i Hercegovine koji putuju bez vize radi kratkog boravka posebno je važno da bezvizni režim ne znači automatsko pravo ulaska. Granična policija može provjeravati i svrhu putovanja i dostupna finansijska sredstva, čak i kada putnik ima važeći biometrijski pasoš.

Provjera novca ne treba se poistovjećivati s carinskom obavezom prijavljivanja većih količina gotovine. Riječ je o dvije odvojene procedure: jedna se odnosi na dokazivanje sredstava za boravak, a druga na pravila o prenosu gotovine preko državne granice, piše GP Maljevac.