Mi nismo društvo koje je na adekvatan način odgovorilo na vršnjačko nasilje ističe profesor pedagoških nauka Univerziteta u Banjoj Luci, Nebojša Macanović. On upozorava da društvo veoma brzo zaboravlja slučajeve teškog nasilja, zbog čega se, kako kaže, nakon svakog novog incidenta ponavljaju iste reakcije.

"Brzo smo zaboravili Ribnikar, slučaj u Bosanskoj Krupi gdje je dječak ubio policajca, slučaj u Sanskom Mostu gdje je domar ubio direktoricu, nasilje u Mrkonjić Gradu, ali i nekoliko slučajeva u Banjaluci. Poslije svakog takvog događaja čujemo da je to daleko od nas i da se nama ne može dogoditi. Sada već dolazimo do toga da se govori: ‘Neće se to desiti u mojoj školi’, a uskoro ćemo vjerovatno govoriti: ‘Neće se desiti u mom razredu ili odjeljenju’. Takav pristup problem ne rješava“, ističe Macanović.

On smatra da postojeći sistem ne koristi dovoljno ni mjere koje su već predviđene zakonom, među kojima je i mjera upućivanja maloljetnika u vaspitni centar u trajanju od 15 dana do tri mjeseca.

„Mi takve centre nemamo, iako zakon poznaje ovu mjeru. Neke od devastiranih i napuštenih škola mogli bismo prenamijeniti i formirati četiri vaspitna centra u četiri regije, bez ogromnih ulaganja. U njih bi se mogla upućivati djeca starija od 14 godina kod kojih se ispoljava nasilničko ili drugo devijantno ponašanje, kako bi se vaspitno-korektivnim metodama pokušalo djelovati na uzroke takvog ponašanja“, navodi Macanović.

Prema njegovoj zamisli, djeca bi u ovim centrima mogla boraviti tokom školskih raspusta, gdje bi imala okupacionu terapiju, instruktivnu nastavu te stručni i terapeutski rad sa psiholozima i pedagozima, sa ciljem korigovanja asocijalnog ponašanja.

Macanović ukazuje i na nedostatak pripreme učenika i nastavnika za situacije u kojima se u školama pojavi oružje.

„Danas djecu učimo kako da reaguju u vanrednim situacijama, poput požara, što je svakako potrebno. Međutim, ne učimo ni djecu ni nastavnike kako da postupaju ukoliko neko u školu unese pištolj ili nož. Nakon svega što se dogodilo posljednjih godina, moramo početi ozbiljno razmišljati i o takvim situacijama, a ne reagovati tek kada se tragedija dogodi“, zaključuje profesor Nebojša Macanović.

Nasilje

Finski sistem KiVa kao jedan od najboljih na svijetu

Po mišljenju Macanovića djecu koja rastavljaju posvađane vršnjake bi trebalo nagrađivati i njih dovoditi na panele umjesto "stručnjaka". To je pokazao finski model prevencije vršnjačkog nasilja, koji je macanović opisao u svojoj knjizi, ističući da se tamo problem ne rješava tek kada nasilje eskalira, već se djeluje preventivno i sistemski.

„Finska je razvila program KiVa, koji je usmjeren na prevenciju i rano reagovanje na vršnjačko nasilje. Posebna pažnja nije samo na nasilniku i žrtvi, već i na učenicima koji nasilje posmatraju, jer se nastoji promijeniti ponašanje čitave grupe i stvoriti atmosfera u kojoj nasilje nije prihvatljivo. U program su uključeni učenici, nastavnici i roditelji, kroz radionice, razgovore i kontinuiran rad“, pojašnjava Macanović.

On dodaje da su finska iskustva pokazala da sistematski i dugoročan rad može značajno smanjiti vršnjačko nasilje, zbog čega smatra da bi sličan, prilagođen model trebalo ozbiljnije razvijati i u domaćim školama.