Sudsko vijeće koje su činile sudije Svjetlana Knežević, Božana Vulić i Mersida Bjelobrk usvojilo je tužbu Zemljoradničke zadruge Podnovlje, čime je omogućeno ponavljanje postupka izlaganja podataka o nepokretnostima na javni uvid i utvrđivanja prava vlasništva.

Ovom odlukom preinačena je ranija presuda Okružnog suda u Doboju, a istovremeno je poništen i akt Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove (RUGIPP), koji je bio osnova za osporavanje zahtjeva zadruge. Time je, praktično, osporena zakonitost prethodnih odluka koje su išle u korist grada Doboja.

Sporna zemljišta, koja su bila u posjedu Zemljoradničke zadruge Podnovlje, u međuvremenu su prodata kompaniji iz Banje Luke za potrebe izgradnje malih solarnih elektrana. Ova transakcija izazvala je značajno nezadovoljstvo među lokalnim stanovništvom, ali i širu zabrinutost javnosti zbog mogućih nepravilnosti u postupku, kao i potencijalnog uticaja na životnu sredinu.

Iz Centra za humanu politiku navode da presuda Vrhovnog suda otvara mogućnost da se u ponovljenom postupku prizna pravo zadruge nad spornim zemljištem, ali i da se preispitaju sve okolnosti pod kojima je izvršena prodaja. U tom kontekstu, ističe se i mogućnost pokretanja zahtjeva za naknadu štete, koja bi, prema njihovim tvrdnjama, mogla dostići višemilionske iznose.

Organizacija takođe tvrdi da je tokom ranijih postupaka došlo do ozbiljnih propusta, uključujući isključivanje zainteresovanih strana – prije svega bivših vlasnika i korisnika zemljišta – iz procesa javnog uvida. Takve tvrdnje, ukoliko se potvrde, mogle bi ukazivati na sistemske probleme u upravljanju zemljištem i sprovođenju imovinsko-pravnih procedura.

Dodatno, iz ove organizacije pozivaju nadležne institucije da ispitaju odgovornost pojedinaca uključenih u slučaj, uključujući predstavnike lokalne vlasti i pravosudnih organa. Poseban akcenat stavljen je na potrebu transparentne i nepristrasne istrage, koja bi rasvijetlila sve okolnosti donošenja spornih odluka.

Slučaj Podnovlje uklapa se u širi kontekst sporova oko zemljišta u Republici Srpskoj, gdje se posljednjih godina sve češće ukazuje na probleme u evidenciji vlasništva, restituciji i upravljanju javnom imovinom. Odluka Vrhovnog suda, stoga, mogla bi imati šire implikacije i poslužiti kao presedan za slične postupke.

U narednom periodu očekuje se ponovno pokretanje postupka pred nadležnim organima, što bi moglo donijeti konačan odgovor na pitanje vlasništva nad ovim zemljištem, ali i uticati na dalji tok planiranih investicija u ovom području.

(Buka)