Ručno rađene narodne instrumente – tamburicu trožicu i ličku tamburu četvorožicu – predstavio je i u Novom Gradu.

Starčević, koji je rođen u Knežpolju, kaže da je još kao dijete gledao starije ljude kako sviraju tamburu, pa se i u njemu rodila želja da se bavi tim instrumentom.

"Govorili su – 'Ostavi, dijete, pukne žica', a žice ne možeš naći. Mene je vuklo do kraja minulog rata, a kada se rat završio počeo sam da pravim tambure", kaže Starčević.

Dodaje da je u početku uzimao stare tambure, proučavao kako su napravljene i vremenom usavršavao zanat.

Za jednu tamburu potrebno je godinama pripremati drvo

Starčević objašnjava da je za izradu kvalitetnog instrumenta najvažnije pronaći dobro drvo – javor, trešnju, šljivu, oskorušu ili jasen.

"Drvo se suši najmanje tri godine i onda od takvog suvog i tvrdog drveta treba napraviti tamburu koja može da svira", rekao je on.

Ističe da svoje tambure izrađuje ručno, koristeći dlijeto, žagu, staklo i sjekiru, bez upotrebe mašina.

Tambure putuju širom svijeta

Starčević kaže da njegove instrumente najčešće kupuju ljudi srednje generacije i stariji, dok je među mladima manje interesovanja.

"Čuvam ih od zaborava, valjda će nekad neko da spomene mene i moje tambure", kaže on.

Dodaje da su tambure koje je napravio njegovim rukama, osim širom Evrope, stigle i u Australiju i Ameriku.

"Član sam Etno-društva 'Srpski sokolovi Kozare' Urije. Putujemo i ja pokazujem i prodajem svoje tambure", naveo je Starčević.

Kaže da se ljudi uglavnom dive njegovim instrumentima i da će ih izrađivati sve dok bude mogao, prenosi Srna.