Napravio joj je udobno gnijezdo i ispod nje stavio čitav nasad pauničinih jaja.

„Prošle godine  u maju moje paunice su snijele šestero jaja. S obzirom da je postupak ležanja paunice  na jajima za mene pun nepoznanica i nepredvidiv, odlučio sam se da njihova jaja poturim pod kvočku, odnosno raskvocanu kokoš. Komšija Enes mi pozajmi kvočku, ja i supruga Subhija je nasadimo i nakon 28 dana dobili smo šest paunčića.

Kvočka ih je divno pazila, čuvala i njegovala čitav mjesec dana. Kada smo vidjeli da mali paunovi  mogu samostalno nastaviti život i napredovati, vratili smo komšiji kvočku uz prigodan poklon“, navodi Jahić.

 

Sedam mjeseci nakon dolaska na svijet mladih paunova brižna kvočka ih svakodnevno obilazi. Dolazi do njih čitavih stotinu metara, koliko su udaljene jedna od druge Enesova i Sejadova kuća.

„Kokoš svakodnevno šeta pored kaveza, kog sam ja nazvao “Galerija paunova”. Tu se zadrži  sat-dva vremena, uz ogradu, a potom se vrati svojoj kući. I tako gotovo  svakodnevno. Uglavnom komšijina kokoš nas oduševljava svojim ponašanjem i majčinskim instiktom iako je ustvari bila surogat majka.

Paunovi su već prilično odrasli i značajno se razlikuju od kokošijeg svijeta, ali nju to ne odvraća od njih. Kamo sreće da su i ljudi ovako brižni“, zaključuje Sejad Jahić, dobričina iz Orahove koji ovih dana ima mnogo razloga za veselje i slavlje.

On i supruga Subhija postali su pradjed i prabaka, ili pradedo i pranana, maloj Amini, koju je njihova unuka Lejla minulih dana rodila u Beču.

Dobro se uvijek dobrim i vraćalo.