Upravo tako je Džemina Nikolić iz sela Gornji Ljubeš kod Aleksinca dobila svoje neobično ime, koje je tokom života izazivalo brojna pitanja, ali i neprijatne situacije.

Iako je kao djevojčica željela da se zove poput svojih drugarica, danas, u 58. godini, na očev izbor gleda sasvim drugačije.

Kupio televizor da proslavi rođenje kćerke

Neobična priča počela je 20. januara 1968. godine, kada je zanatlija Žarko dobio kćerku.

Povodom njenog rođenja odlučio je da kupi televizor marke „Gemini“, koji je u to vrijeme predstavljao vrijedan kućni uređaj.

Oduševljen kupovinom, odlučio je da djevojčici da ime inspirisano upravo tim televizorom.

Tako je nastalo ime Džemina, po kojem je njegova kćerka danas prepoznatljiva.

Zanimljivo je da njeni brat i sestra nose mnogo uobičajenija imena – Goran i Vesna.

Tek u školi shvatila koliko joj je ime neobično

Džemina je tek polaskom u školu počela da primjećuje koliko se njeno ime razlikuje od imena druge djece.

Nijedna djevojčica u njenom okruženju nije se zvala slično, zbog čega je često morala da odgovara na pitanja o porijeklu svog imena.

Porodica se zbog očevog posla često selila, a jedno vrijeme živjeli su i u Sloveniji.

Svaka promjena sredine značila je nova upoznavanja, ali i ponovno objašnjavanje kako je dobila ime.

Prema njenim riječima, neobično ime ponekad je dovodilo i do zabuna u svakodnevnom životu, pa su pojedini ljudi, uključujući i službenike institucija, postavljali pitanja o njenom porijeklu i nacionalnosti.

„Željela sam da budem Ana ili Jelena“

Džemina priznaje da joj u djetinjstvu nije bilo lako da prihvati ime koje gotovo niko drugi nije nosio.

Maštala je o tome da ima neko od imena svojih drugarica, kako bi se lakše uklopila u društvo.

„Željela sam da budem Ana ili Jelena, Mirjana, kako su se zvale moje drugarice. Na kraju sam prihvatila sudbinu, čak mi je postalo i drago“, ispričala je Džemina.

Iako joj je očeva odluka povremeno teško padala, poštovala ju je i nije željela da se suprotstavlja njegovom izboru.

Vremenom je počela da prihvata svoje ime, a njegova neobičnost prestala je da joj predstavlja teret.

Plašila se kako će budući suprug reagovati

Jedna od briga koje je imala tokom odrastanja odnosila se i na budućeg životnog partnera.

Bilo joj je važno da čovjek za kojeg će se udati prihvati njeno neobično ime i da mu ono ne predstavlja problem.

Ispostavilo se da za takvu brigu nije bilo razloga.

Njen suprug poznaje je još od djetinjstva, pa je od početka bio upoznat sa pričom o televizoru koji je poslužio kao inspiracija za njeno ime.

Zbog toga ime Džemina nikada nije predstavljalo prepreku u njihovom odnosu.

Danas na svoje ime gleda drugačije

Iako je tokom odrastanja priželjkivala da se zove Ana, Jelena ili Mirjana, Džemina je s godinama promijenila mišljenje.

Ono što joj je nekada izazivalo nelagodu danas je postalo dio njenog identiteta i posebna uspomena na oca.

Njena životna priča pokazuje kako jedna naizgled neobična roditeljska odluka može obilježiti čitav život, ali i postati draga porodična uspomena.