Možda ste primijetili i onaj karakteristični, odsutni fenomen „Gen Z pogleda“, za koji se vjeruje da je posljedica prekomjerne onlajn komunikacije u formativnim godinama.

Ali koliko su se stvari zapravo promijenile i da li roditelji imaju razloga za brigu?

Zabrinjavajuća statistika: Generacija u četiri zida

Najnoviji podaci američkog Biroa za statistiku rada iz 2025. godine pokazuju drastičan pad vremena koje mladi (od 15 do 24 godine) provode u društvenim aktivnostima – sa nekadašnjih sat vremena na samo 35 minuta dnevno.

Analiza Instituta za porodične studije (IFS) daje još jasniju – i sumorniju – sliku kada se današnje generacije uporede sa onima iz osamdesetih:

Posjete prijateljima: Tokom 80-ih, 88% tinejdžera je makar jednom nedjeljno odlazilo kod prijatelja. U 2024. godini taj broj je pao na 69%.

Vrijeme u samoći: Dok je 80-ih 43% mladih svakodnevno provodilo po sat vremena samo u slobodnim aktivnostima, danas to čini čak 75% njih.

Ljubavni sastanci: Nekada je 87% tinejdžera išlo na sastanke, dok danas to praktikuje samo 46%.

Zašto je druženje licem u lice nezamjenljivo?

Stručnjaci upozoravaju da virtuelni svijet ne može da zamijeni stvarne kontakte. „Tinejdžeri koji imaju razvijene međuljudske vještine ostvaruju bliskije odnose, imaju veći osjećaj blagostanja i postižu bolje rezultate u školi“, objašnjava dr Miriam Kirmayer, klinička psihološkinja. Ona dodaje da su mladi sa bliskim prijateljstvima manje izloženi vršnjačkom nasilju i imaju veće šanse za kasniji profesionalni i emotivni uspjeh.

Gdje je zapravo problem?

Nije sve u telefonima

Kada vide dijete zatvoreno u sobi, roditelji obično odmah okrive pametne telefone. Međutim, psiholozi tvrde da se iza ovog kulturnog fenomena krije mnogo više:

1. Previše obaveza, premalo slobode: Današnja djeca imaju drastično manje slobodnog vremena. „Njihove aktivnosti su često unaprijed isplanirane. Kada odrasli upravljaju svime, djeca teže uče kako da postavljaju pravila, rješavaju sukobe i pregovaraju sa vršnjacima“, ističe psihoterapeutkinja Ejmi Morin (Amy Morin). Slobodno, nestrukturisano vrijeme ključno je za razvoj socijalnih vještina.

Nestanak „trećih prostora“: Život poslije pandemije donio je promjenu navika. Ljudi se rjeđe okupljaju po kućama, a besplatnih, bezbjednih mjesta za druženje van škole i kuće (tzv. „trećih prostora“) sve je manje. Kada tinejdžeri imaju manje prilika da vježbaju društvene vještine, druženje uživo im iznenada postaje zahtjevno, pa čak i zastrašujuće.

Digitalno druženje je i dalje druženje: Dr Tovah P. Klein naglašava da ne smijemo potpuno odbaciti digitalnu komunikaciju. Tinejdžeri se danas oslanjaju na grupne razgovore, zajedničko igranje video-igara i razmjenu poruka kako bi ostali povezani. „Oni razgovaraju, igraju se, uče, a zatim tu povezanost prenose i u stvarni život kroz razgovore u školi. Zahvaljujući stalnom onlajn kontaktu, oni o svojim prijateljima možda znaju više nego prethodne generacije.“

Ipak, ključ je u balansu. Zato je zadatak modernih roditelja ne da zabrane tehnologiju, već da svjesno stvaraju prilike – i ostavljaju dovoljno nestrukturisanog slobodnog vremena – kako bi njihova djeca mogla ponovo da otkriju ljepotu druženja uživo, bez pritiska i rasporeda, prenosi Ona.