Gradić Monovi u saveznoj američkoj državi Nebraska na prvi pogled djeluje kao potpuno napušteno mjesto negdje usred američke prerije. Nekada je ovdje živjelo oko 150 ljudi, postojale su prodavnice, restoran, pa čak i zatvor. Danas je slika potpuno drugačija – čitava lokalna zajednica ima samo jednu stanovnicu!

Njeno ime je Elsi Ejler, ima 92 godine i obavlja gotovo sve poslove koji bi u nekom drugom gradu bili podijeljeni na čitav niz ljudi. Ona je gradonačelnica, administratorka, barmenka, kuvarica i bibliotekarka.

Nekada je ovdje živjelo 150 ljudi

Monovi je osnovan 1902. godine, kada je razvoj željeznice donio život ovom dijelu Nebraske. Najveći broj stanovnika imao je tokom tridesetih godina prošlog vijeka – oko 150 ljudi. Vremenom su, međutim, mehanizacija u poljoprivredi, manjak radnih mjesta i sve manje ekonomskih mogućnosti počeli da mijenjaju sliku ovog mjesta.

Posebno su mlađi ljudi odlazili u potrazi za boljim prilikama, a Monovi je polako ostajao bez stanovnika. Do 2000. godine u njemu su živjeli samo Elsi i njen suprug Rudi. Kada je on preminuo 2004. godine, Elsi je ostala sama. Ipak, nije željela da ode.

Sama sebi izrađuje dokumente

Danas se njen život sastoji od niza uloga koje bi u bilo kojem drugom mjestu obavljalo više ljudi. Elsi vodi administraciju, brine o lokalnim poslovima, a istovremeno je vlasnica bara koji i dalje radi.

Posebno je neobična situacija sa dokumentima potrebnim za rad lokala. Zahtjeve za godišnje dozvole šalje sekretaru lokalne zajednice – a sekretar je takođe ona. Dakle, dokument primi kao sekretarka, potpiše ga kao administrativna službenica, a zatim ga dobije kao vlasnica bara.

Iako u Monoviju praktično nema drugih stanovnika, to ne znači da je mjesto potpuno bez života.

Elsin bar posjećuju vozači kamiona, ljudi iz okolnih zajednica, stalni gosti, ali i turisti koji žele da vide mjesto sa samo jednim stanovnikom i upoznaju ženu koja je postala njegov zaštitni znak.

Ona tamo ne samo da služi goste već i kuva, a nekoliko koraka od njenog bara nalazi se još jedna neobičnost – biblioteka sa 5.000 knjiga.

Godinu dana nakon smrti supruga, Elsi je otvorila biblioteku u Monoviju, a u njoj se nalazi oko 5.000 knjiga koje je Rudi sakupljao tokom života. Posjetioci mogu da ih razgledaju, da pročitaju dokumente o istoriji mjesta i da ostave poruku u knjizi utisaka.

Tako je mjesto koje je gotovo nestalo sa mape dobilo neobičnu turističku atrakciju.

Ljudi dolaze upravo zbog njegove nevjerovatne priče – žele da vide gotovo prazne ulice, stare zgrade i biblioteku, ali i da upoznaju Elsi.

Za nju je Monovi njen dom

Elsi je sa Monovijem povezana mnogo duže nego što bi se moglo zaključiti iz današnje slike ovog mjesta. Tu je upoznala svog supruga, a zajedno su se kasnije vratili i preuzeli tavernu koja je pripadala Elsinom ocu. Veći dio života provela je upravo ovdje i, uprkos tome što danas živi sama, kaže da je srećna u svom domu.

Za turiste je Monovi neobična destinacija, a za Elsi je jednostavno dom koji nikada nije prestala da smatra svojim mjestom.