Iako se danas mnogima čini da su dunje služile samo kao ukras ili prirodni osvježivač vazduha, naše bake imale su više razloga da ih čuvaju upravo na tim mjestima.

Osim što su prijatno mirisale, dunje su predstavljale vrijednu zalihu voća za pripremu zimnice, slatka, kompota i drugih domaćih poslastica.

Prirodni miris koji je ispunjavao cijelu kuću

U vrijeme kada osvježivači prostora nisu bili uobičajeni, zrele dunje bile su jednostavan način da dom dobije prijatan, voćni miris.

Njihova karakteristična aroma postepeno se širila prostorijom, a posebno je dolazila do izražaja kada bi plodovi stajali na toplijem mjestu.

Domaćice su ih često ostavljale na ormarima ili u blizini složene odjeće i posteljine, kako bi tkanine poprimile blagi miris voća.

Za mnoge porodice upravo je taj miris postao simbol jeseni, domaće topline i priprema za zimu.

Zašto su dunje držane baš na ormaru?

Postavljanje dunja na visoke ormare imalo je i praktičnu stranu.

Na taj način plodovi su bili sklonjeni sa kuhinjskih i radnih površina, ali i zaštićeni od slučajnog oštećivanja.

Dunje su čvrsto voće koje se, uz odgovarajuće uslove, može čuvati duže od pojedinih drugih sezonskih plodova.

Domaćice su ih uzimale jednu po jednu, kada bi došlo vrijeme za pripremu slatka, kompota ili kolača.

Ipak, iako je ormar bio praktično mjesto u tradicionalnim domaćinstvima, za dugotrajnije čuvanje danas se preporučuju hladne, suve i dobro provjetrene prostorije.

Dunje su bile važan dio zimnice

Osim prepoznatljivog mirisa, dunje su cijenjene zbog mogućnosti pripreme različitih domaćih poslastica.

Posebno su pogodne za pravljenje džemova, želea i slatka jer sadrže pektin, prirodno biljno vlakno koje doprinosi zgušnjavanju voćnih prerađevina.

Zbog toga se od dunja mogu pripremiti gusti namazi i želei bez velike količine dodatnih sredstava za zgušnjavanje.

Od njih se tradicionalno pripremaju i kompoti, sokovi i kolači.

Za razliku od jabuka i krušaka, dunje su često tvrde i oporog ukusa, pa se najčešće jedu nakon termičke obrade.

Mogu ubrzati sazrijevanje drugog voća

Dunje, poput mnogih drugih vrsta voća, tokom sazrijevanja oslobađaju etilen, prirodni biljni hormon koji utiče na zrenje.

Zbog toga držanje zrelih dunja u blizini određenih vrsta voća, poput krušaka, može doprinijeti njihovom bržem sazrijevanju.

Međutim, upravo iz tog razloga nije uvijek preporučljivo čuvati ih zajedno sa drugim plodovima ako želite da voće što duže ostane svježe.

Za duže skladištenje najbolje je dunje odvojiti od ostalog voća.

Voće sa dugom istorijom i simbolikom

Dunja se uzgaja hiljadama godina i zauzima posebno mjesto u istoriji različitih kultura.

U antičkom svijetu povezivana je sa ljubavlju, plodnošću i brakom, dok je u tradicionalnim domaćinstvima na Balkanu postala simbol jeseni i porodičnog života.

Zahvaljujući snažnom mirisu i mogućnosti prerade, njena upotreba zadržala se kroz generacije.

Pored kulinarske vrijednosti, dunja sadrži vlakna, vitamin C i različita biljna jedinjenja.

U narodnoj medicini koristili su se i pojedini dijelovi biljke, mada tradicionalna upotreba ne znači da su svi njihovi zdravstveni efekti naučno potvrđeni.

Kako danas pravilno čuvati dunje?

Ako želite da obnovite ovaj stari običaj, najprije birajte zdrave, čvrste plodove bez vidljivih oštećenja i tamnih, mekanih mrlja.

Za dugotrajnije čuvanje dunje držite na hladnom, suvom i prozračnom mjestu, po mogućnosti tako da se plodovi međusobno ne dodiruju.

Ako ih ipak postavite na ormar zbog mirisa, redovno provjeravajte njihovo stanje.

Plodove koji počnu da trule ili pokazuju znakove plijesni potrebno je odmah ukloniti.

Važno je imati na umu i da dunje u toploj prostoriji obično neće trajati toliko dugo kao u odgovarajućem hladnijem prostoru.