Prema nekim srpskim običajima nalaže se da na vjenčanjima burme kupuju kumovi.

Obzirom da za naš narod kumstvo predstavlja svetinju i duhovno srodstvo, kum na vjenčanju, kao svjedok stupanja dvije osobe u brak, postaje blizak član te porodice.

Svakako, ukoliko se i odlučite da poštujete ove običaje, to ne znači da izbor svoje vjenčane burme treba da prepustite kumovima, već ih birajte sami, uz konsultacije sa njima.

U našem narodu postoji i mnogo sujeverja koja se vezuju za burme:

• 
  

  Jedno staro „pravilo“ kaže da ni prije vjenčanja, a ni poslije njega, ne bi trebalo da dajete burmu drugima da je isprobavaju. Vjeruje se da time njen vlasnik poklanja svoju bračnu sreću, a u zajednicu unosi svađe i skandale.

  
  


• 
  

  Prema drugom starom sujeverju, vjenčano prstenje nikada ne treba skidati, ali postoje i druga vjerovanja koja pobijaju ovo mišljenje.

  
  


• 
  

  Jedno vjerovanje kaže da se burme mlade i mladoženje ne bi trebalo da razlikuju. Nije rijetkost da je nevestin prsten deblji od mladoženjinog, a smatra se da to može negativno uticati na harmoniju u porodici.

  
  


• 
  

  Ukoliko je burma napravljena od dvije vrste zlata, vjeruje se da je to loš znak. Kažu da supružnici neće biti iskreni jedno prema drugom, već će voditi dvostruke živote.

  
  

Prstenju se u svakoj kulturi svijeta pridavao određen i drugačiji značaj. Ponekad je riječ samo o ukrasnom nakitu, dok je ponekad riječ o simboličnom odrazu statusa, moći i ličnosti. Vjenčane burme predstavljaju posebnu vrstu prstena koji se na svakom vjenčanju razmjenjuje sa budućim supružnikom.

Danas se glavna simbolika burmi ogleda u tome što pokazuju da je osoba koja ih nosi u braku. Burme danas širom svijeta predstavljaju izraz ljubavi, dio nakita kojim su se mladenci zakleli na vječnu ljubav. Sam oblik burme – krug – predstavlja simbol vječnosti. Kružna forma prstena simbolizuje cjelovitost, bez početka i kraja.

Vjerovalo se da sam čin razmjene burmi tokom vjenčanja u crkvi znači davanje vječne i besmrtne ljubavi, a isto vjerovanje živi i danas.

Običaj je da se pri veridbi ženi stavlja verenički prsten na buduće mjesto burme, kako bi joj simbolično „čuvao mjesto“. Nakon vjenčanja, verenički prsten se premješta na domali prst lijeve ruke ili ostaje da dijeli mjesto sa burmom.

Tokom istorije, burma je nošena na različitim prstima. Nekada je nošena čak i na palčevima obje ruke, iako to danas zvuči nevjerovatno. Istorijski gledano, nekada nije bilo važno na kom prstu ćete nositi burmu – mogla se nositi na svakom prstu, bilo koje ruke, bez posebnog značenja. Tek je rimska tradicija uvela „pravila nošenja“.

Prema tradiciji koja potiče od Rimljana, vjenčana burma se nosi na domalom prstu lijeve ruke, jer se vjerovalo da u njemu postoji vena ljubavi (vena amoris), koja je direktno povezana sa srcem. Ipak, mnogo godina kasnije, naučnici su dokazali da to nije tačno, ali mit o veni ljubavi i dalje je glavni razlog za nošenje burmi na domalom prstu lijeve ruke u većini zemalja svijeta.

Za razliku od Rimljana, rani hrišćani su burme nosili na srednjem prstu. Tokom vjekova i ta praksa se promijenila, pa su i hrišćani počeli da nose burme na domalom prstu.

U Srbiji je danas običaj da se burme nose na domalom prstu desne ruke, dok se u većem dijelu zapadnog svijeta burma nosi na domalom prstu lijeve ruke, prenosi Stil.