Njegov izvanredan dar za pojanje dirne svakog ko ga čuje, dok bratstvo i vjernici o njemu govore sa najvećim poštovanjem.
U tišini Visokih Dečana, gdje je svaki kamen natopljen vjekovnim molitvama i blagodaću Božijom, živi otac Jeremija, slepi monah čiji glas mnogi nazivaju anđeoskim. On, koji je svjetlost ovoga svijeta izgubio, nosi u sebi plamen duhovne svjetlosti koja ne može da se ugasi. Njegovo pojanje je poput tihog vjetra što nosi molitve do nebesa, dok ga bratstvo manastira i svi koji su ga čuli s pravom nazivaju "monahom anđeoskog glasa."
Otac Jeremija potiče iz Trebinja, ali je odavno našao duhovni dom u manastiru Visoki Dečani, mjestu čiji su temelji postavljeni u veri, nadi i ljubavi. Uprkos tome što je izgubio fizički vid, njegov unutrašnji vid je izoštren i osvjetljen božanskom mudrošću, što su mnogi svjedočili kroz njegove svakodnevne dužnosti u manastiru. Njegova prisutnost odiše mirom i vjerom, a njegovo pojanje vraća dušu svakome ko ga čuje.
Maja Milutinović Pauković, kćerka Dragana Paukovića, ispunjena poštovanjem prema ocu Jeremiji, priseća se njegovih djela i prisustva u manastiru:
- Otac Jeremija je u Dečanima već dugi niz godina. Neka ga Gospod Bog čuva. Moj otac ga je volio i kad god bi došao kući, pričao bi mi o monahu Jeremiji koji postavlja trpezariju i tačno zna ko gdje sjedi i kako treba da postavi. Gospod mu je oduzeo vid, ali nije dušu i unutrašnji vid mu je podario. Ovom prilikom ga velikim srcem pozdravljam kao kćerka njegovog miljenika Dragana Paukovića.
Ovaj dar unutrašnjeg vida očituje se u svakom pokretu oca Jeremije. On vidi dalje od običnih očiju, oslanjajući se na osjećaj duhovnog prisustva svakog monaha i gosta koji dođe u manastir. Njegova sposobnost da postavi trpezariju, znajući tačno ko gde treba da sjedi, bez pomoći fizičkog vida, mnogima je svedočanstvo Božje milosti koja kroz njega djeluje.
Njegov glas, mek, ali snažan, prolazi kroz visoke svodove manastira, kao da odjekuje kroz vijekove, povezujući prošlost sa sadašnjošću. U tim trenucima, prisutni osjećaju kako se njihova duša uzdiže, dotaknuta čistotom vere koju nosi otac Jeremija. Iako je slijep, otac Jeremija je svetionik duhovne svjetlosti, svetlost koja vodi mnoge ka molitvi, smirenju i ljubavi prema Bogu.
Njegova služba u Visokim Dečanima svjedoči o čudu vjere – da je istinska svjetlost ona koja dolazi iz srca i duše, a ne iz očiju. U tišini monaškog života, otac Jeremija ostaje simbol vjernog služenja i predanosti, glas koji nas podsjeća na to da je molitva most između zemlje i neba. Neka ga Gospod Bog čuva, jer kroz njega, kroz njegove pesme i delo, mnogi pronalaze put ka Bogu i duhovnoj svjetlosti.
BONUS VIDEO:
