NASA nije prva koja koristi ovu tehnologiju, ali postoje novi materijali, ili stariji materijali u novim kombinacijama, koje treba testirati u svemiru prije primjene većih solarnih jedara u većim misijama.
Američka svemirska agencija vidi solarna jedra kao način da se smanji cijena izvjesnih misija, obezbjeđujući propulziju putem najbogatijeg izvora energije u solarnom sistemu – Sunčeve svjetlosti.
Međutim, jedro mora biti ogromno i krajnje lagano. Stoga se moraju testirati najbolji mogući materijali za jedro i podupirače.
Iako satelit nije mnogo veći od friteze na vruć vazduh, jedro se razvije u kvadrat sa stranama od devet metara.
Na visini znatno iznad Međunarodne svemirske stanice, ono ugrabi pristojnu količinu svjetlosti od Sunca, čak i noću, tako da je prilično blještavo.
Međutim, taj sjaj se mijenja i to je očekivano.
Letjelica je počela let bez kontrole položaja i zato je nestabilna dok se ne obavi karakterizacija podupirača i jedra, a zatim će sistem kontrole položaja biti reaktiviran.
U poređenju sa ranijim podupiračima, materijal je 75% lakši i projektovan da doživi 100 puta manje distorzije zbog vreline u svemiru. U budućnosti bi mogli biti upotrebljeni za razvijanje 25 puta većeg solarnog jedra, prenosi Telegraf.
BONUS VIDEO
