Pjevač Sinan Sakić preminuo je 1. juna prije šest godina. Njegova porodica i dalje teško prihvata činjenicu da njega više nema, a nedostaje i fanovima, koji i dan danas slušaju njegove pjesme. Hitovi poput "Izađi na pet minuta", "Sudbina me na put šalje", "Ne spuštaj na prozore roletne", "Reci sve želje", "Zoko moja, Zoko", "Ej otkad sam se rodio", "Sudbina me na put šalje" i mnogi drugi se ne zaboravljaju.

Sinanov život bio je uzbudljiv. U mladosti nije imao ideju da se bavi pjevanjem, ali ga je jedan susret u kafani ipak odveo na tu stranu. On je u rodnoj Loznici radio kao konobar u jednom lokalu, povremeno je svirao i bubnjeve, a onda je na nagovor jednog gosta, koji je bio iz muzičkog svijeta, i zapjevao. Tada se sve promijenilo i on je započeo pjevačku karijeru i postao je jedan od najpopularnijih pjevača na ovim prostorima.

Prema podacima koji se mogu naći na internetu, Sinan je bio ubijeđen da ne zna da pjeva. Jedne večeri mu je gost u kafani ponudio tadašnjih 500 dinara, što je tada bilo njegove dvije plate, samo da čuje kako pjeva. Svojom izvedbom ga je oduševio i tada je počeo da krči estradni put.

Sakić je prvi album snimio 1982. godine, a bubnjeve, za koje je prvi put sjeo sa 13 godina, svirao je do 1984.

Bio je član čuvene petorke Južnog vetra. Pod upravom Miodraga Ilića, poznatijeg kao Mile Bas, sa Miletom Kitićem, Kemalom Malovčićem, Šemsom Suljaković i Draganom Mirković deset godina je punio stadione širom tadašnje Jugoslavije.

Kasnije se odvojio od Južnog vetra, ali je nastavio da niže hitove. Njegove pjesme, kao i čuveni koncerti na beogradskom "Tašmajdanu" postali su legendarni.

Sinan je bio privržen porodici. Imao je dva braka i četvoro djece. Prvi put se oženio po osluženju vojnog roka sa samo 18 godina. Njegova prva supruga Velida je iz Janje i njena porodica je bila imućna. Rodila mu je dvoje djece Rašida, koji je preminuo prošle godine i Medu, koji je krenuo očevim putem i bavi se pjevanjem.

Ta zajednica nije opstala. Razveli su se, aon se drugi put oženio 29. juna 1981. godine. Njegovo srce osvojila je Sabina sa kojom je ostao do kraja života. I ona mu je rodila dvoje djece, ćerku Đulkicu i sina Alena, koji je za poziv izabrao estradu, ali sasvim drugačiji žanr od očevog. Sabinine sinove Ernesta i Elvisa gledao je kao svoju djecu.

Legendarni pjevač nikada nije krio da je volio boemski život. Jednom prilikom je ispričao i da je duhovni mir pronašao u Indiji, kod duhovnog vođe Sai Babe, koji je, kako je Sakić tvrdio, pomogao i njemu i njegovoj porodici.

Bio je izuzetno emotivan, kolege su ga izdvajale kao jednog od najboljih među njima, imao je veliko srce i svima je želio da pomogne. I kada je birao pjesme, ona je morala da ga dotakne. Numeru "Oče moj", koju je posvetio ocu koji je mlad preminuo, jedva je snimio. U studiju je grcao u suzama i zbog prevelike emocije gotovo nikad je nije izdvodio na koncertima.

U njegovu čast, udovica Sabina je u Loznici otvorila muzej gdje se mogu videti mnogobrojne Sinanove lične stvari, nagrade i fotografije, ali i klavir koji mu je kupila za rođendan.

Sinan Sakić je pre smrti bolovao. Liječio se i u Tuzli i u Beogradu. Trebalo je da mu se izvrši transplatacija jetre, ali se njegovo stanje pogoršalo i on je preminuo 1. juna 2018. godine u svom stanu u Beogradu.

Sabina je nedavno za Kurir ispričala kako joj je umro u zagrljaju.

- Pokidao je sve cevčice s vrata i tražio da potpiše da ide u svoj stan da bude s porodicom. Kod kuće smo spremili sve kao da je u bolnici. Ljekari su dolazili svakog dana. Posljednjih dana nije toliko patio, nije imao specijalne bolove. Niko od nas nije očekivao da će otići. Umro mi je na rukama, u zagrljaju - ispričala je Sabina kada smo je prije nekoliko nedjelja posjetili u muzeju u Loznici.

BONUS VIDEO: