Izvorinka Milošević otvorila dušu: Svi su zazirali od mene, a mnogi se plaše i danas

Njena interpretacija vlaških, ali i srpskih narodnih pjesama, ostavila je dubok trag u očuvanju tradicije i kulture, a sada je otkrila sve o tome koliko ju je krpz život pratila vlaška magija.

-Mene cijelog života prati ta fama o vlaškoj magiji, i u pozitivnom i u negativnom smislu. Ljudi misle da je to neko čudo, pošto ne znaju o čemu se radi i zbog toga se plaše. U stvarnosti, moć vlaške magije ne postoji. Postoji vjerovanje, ali to je nešto drugo – to je običajni život Vlaha. U dugim zimskim noćima, u nekim selima u Homoljskim planinama, na Rtnju, šta bi drugo bake radile nego kuvale neke trave i pravile eliksire, pa se to onda pročulo da ima ljekovitu moć i tako su se izmišljale razne priče na tu temu. To je, dakle, vjerovanje. Kolege na studijama me nikad nisu zadirkivale zbog mog porijekla, ali sam imala problem druge vrste, kada se pročulo da sam Vlajna. Naime, oni su zazirali od mene i plašili su me se, a mnogi se plaše i danas. Nevjerovatno mi je da i danas, u 21. vijeku, ima mnogo mladog svijeta koji vjeruje u neke magije, u nešto natprirodno i neopipljivo, u nešto što nije civilizacijska tekovina. Pričali su: „Pazite se Izvorinke Milošević, ona ima moć, možda može nešto loše da nam uradi!“ To je značilo da niko nije smio da mi priđe, osim Miše Blama. On je bio jevrejskog porijekla, jevrejski narod je pretrpeo golgotu kao niko na ovom svetu, on se smijao tim pričama o vlaškoj magiji – ispričala je Izvorinka.

-Kada je trebalo da uđem u jedan rijaliti, rekli su mi da koketiram s vlaškom magijom. Tad sam im rekla da mogu samo da im objasnim da je to vjerovanje. Na kraju se stvorila tolika frka na tom dvoru da su kompletan auditorijum i svi učesnici bili na jednoj strani i tako su me čudno gledali, a ja sama na drugoj. To me prati cijeli život. Zato se posle razvoda od Blama, a kasnije i poslije njegove smrti, nisam ponovo udavala, jer su ljudi mislili da ću, ako se budem udala, muža zadaviti na spavanju ili da ću da mu bacim neke čini u kafu ili ne znam šta, da će da se razboli i umre… Tako da sam sebi dala zadatak da ću, dok sam živa, objašnjavati ljudima da je sve to oko vlaške magije fama i da postoji samo vjerovanje – objasnila je Izvorinka za Kurir.

-Bila je deset godina starija od mene. To je bila Usnija Redžepova. Bila je najljepša i najdivnija osoba koja se mogla zamisliti u to vreme. Prava predstavnica Makedonije, imala je smisao za igru, igrala je „Koštanu“ najduže u Narodnom pozorištu, prelijepa meleskinja – mješavina Turkinje i Makedonke, ostala je, pored Goce, moj najbolji prijatelj do poslednjeg svog daha. Umrla je od najteže bolesti. Obilježila je moj život. Na koncertima je uvijek pjevala posljednja, jer poslije nje niko nije mogao da pjeva, toliko ju je voljela publika. Imala je fantastičan scenski nastup u tim njenim šalvarama, ja sam od nje učila i gledala kako to ona radi, bila mi je uzor. To su mi najljepša sjećanja tokom cijele karijere – dodala je Izvorinka.