Jedna strana Drezdena priča istoriju, a druga živi urbani stil, jer je prijestonica njemačke savezne države Saksonije puna kontrasta.

Sa pola miliona stanovnika, odnosno gotovo 1,2 miliona računajući cjelokupno šire gradsko područje, koji kao zvaničnu valutu koriste evro, Drezden je jedno od glavnih gradskih središta na istoku Njemačke.

Prelijep grad nalazi se na dvadesetak kilometara od nevidljive granice sa Češkom, u dolini rijeke Elbe. Zbog svog istorijskog i kulturnog značaja Drezden je dobio naziv i Firenca na Elbi, a jednom kada se nađete u ovom gradu, ispuniće vas osjećanje da ste stigli u pravu riznicu umjetničkog blaga.

Kada se nađete na obalama ove plovne rijeke dah će vam oduzeti pogled na niz zgrada koje u svom podnožju imaju široko šetalište. Ovo arhitektonsko čudo nazvano je "Terasa Evrope", a ispod balkona Starog kontinenta vrvi život.

Dok se s jedne strane normalno odvija saobraćaj, sa druge funkcioniše živahna riječna plovidba. Šetajući ulicama svojevrsnog grada muzeja, nećete ostati imuni na burne stranice drezdenske prošlosti koja je upisana u svakom kamenu i cigli njegovih velelepnih građevina.

Svaka zgrada u Drezdenu pripovijeda o bogatoj istoriji grada, dugoj 800 godina.

Turistički vodiči će priču o Drezdenu početi činjenicama o bombardovanju grada u Drugom svjetskom ratu, a usput će reći da ga mnogi porede sa pticom feniks, jer se, kako kažu, nakon rata digao iz pepela.

Ovaj biser arhitekture je prvo razaran u sedmogodišnjem ratu (1756 - 1763), kao i u vrijeme Napoleonovog pohoda 1813. godine.

Nakon toga, godine ratnih stradanja zamijenilo je vrijeme trgovine, razvoja i blagostanja. Skoro svako ko je držao do sebe imao je u Drezdenu ili okolini svoju vilu.

U Firencu na Elbi dolazilo se zbog kulture, ali i zbog lova u okolnim šumama, u kojima se i dan-danas mogu videti jeleni i divlje svinje.

Grad je bio skoro potpuno uništen tokom velikog bombardovanja 13. i 14. februara 1945. godine. Tada je poginulo više od 25.000 ljudi, a oko 80 odsto zgrada u gradu je uništeno. Ovako brutalan napad ostao je zagonetka za istoričare, pošto sa vojnog gledišta nije imao nikakvog smisla.

Udare teških bombardera na Drezden organizovali su Britanci i Amerikanci, kao dio uništavajuće strategije koju je lično provodio komandant britanskih bombardera Artur Haris. Njegova računica da će se za tri sata od prvog udara na Drezden pojedinačni požari do te mjere proširiti da će to prerasti u ognjeni tornado - se ostvarila.

Prvi udar na Drezden izvršen je noću 13. februara 1945. od 22.13 do 22.21 sa 244 teška bombardera tipa lanlaster. Stepen uništenja uporediv je jedino sa padom atomskih bombi na Hirošimu i Nagasaki. Leševi stanovnika Drezdena bili su na sve strane, a oganj zgrada, građenih većim dijelom od drveta bio je toliki da su i avioni koji su nadlijetali grad morali ići na veće visine.

Kroz istoriju, ali i danas, niko sa sigurnošću ne može proniknuti u Čerčilove razloge za napad, ali se u analizama često pominju tri varijante. Naime, Čerčil je po jednoj od teorija htio izbjeći borbe na zemlji, poučen prvenstverno bitkom u Galipolju tokom Prvog svjetskog rata, kada je tamo nastala jedna od najvećih ljudskih klanica. Nije bez logike ni pretpostavka da je Čerčil istovremeno Rusima htio demonstrirati brzinu napredovanja zapadnih snaga, s obzirom da je Drezden na istoku Njemačke. Kolika je nervoza i brzina tokom tog bombardovanja bila najbolje ilustruje činjenica da je jedan od bombardera četiri bombe bacio na strogi centar Praga, koji je od Drezdena udaljen 150 kilometara. Ima i onih koji smatraju da je to prosto bila osveta za bombardovanje Koventrija.

Nakon priče o skoro potpunom uništenju grada i šetnjom kroz koloritne ulice Drezdena, vidjećete zgrade od kojih skoro svaka ima svoju priču i skoro svaka je u vezi s imemom Fridriha Avgusta Snažnog.

Avgust Snažni krajem 17. vijeka bio je vladar Saksonije, Poljske i Litvanije, a najzaslužniji je za bogatstvo grada. Nadimak Snažni dobio je zbog fizičke građe i snage, ali i zbog impozatnog broja djece.

Legende pripovijedaju različite priče o tom moćnom vladaru.

Bio je, navodno, snažan zahvaljujući pašteti koja mu je davala snagu zbog koje je "mogao lomiti srebrne tanjire i palac utisnuti u metal". Recept pomenute paštete još nije nađen, pa je snaga moćnoga vladara za sada neprevaziđena.

Ženu bi ostavljao da čuva jedino priznato dijete u dvorcu u Drezdenu, a on je putovao po Starom kontinentu i provodio se, te iza sebe ostavio oko 370 sinova i kćerki iz veza s velikim brojem ljubavnica, te se zna reći da je imao djece koliko jedna godina ima dana.

Ono što nije leganda je činjenica da Avgust po ugledu na razne stilove koje je viđao po svojim putovanjima po Francuskoj i Italiji, odlučuje da sagradi palate i crkve kakve se do tada nisu viđale nigdje u svijetu. Do kraja svoje vladavine 1733. godine izgradio je jedan od impresivnijih gradova u Njemačkoj.

Upravo zahvaljujući njemu, Drezden je danas dragulj barokne arhitekture, a šetnjom drezdenskim ulicama shvatićete da je ovo i jedan moderan i urban grad, u kojem se može naći pregršt barova, kafića, restorana, klubova - za svakog ponešto. U ugostiteljskim objektima u toku dana sve vrvi od gostiju i turista željnih da okuse kulinarske đakonije, a večernji sati rezervisani su za taktove bluza i džeza i drugih vrsta muzike.

Zdanje koje oduševi sve koji su prvi put u Drezdenu sigurno je Cvinger palata - barokna zgrada građena od 1710. do 1728. godine po planu arhitekte Pepelmana.

Veliko dvorište sa svih strana okružuju muzeji. Na samom ulazu u kompleks sa lijeve strane ulazi se u Muzej oružja. Sadrži najveću kolekciju sa oko 10.000 komada oružja i kostima.

Preko puta ovog zanimljivog muzeja je Galerija slika starih majstora. Sadrži jednu od najbogatijih kolekcija na svijetu. Tu su djela Rafaela, Đorđona, Ticijana, Bernarda Belota, Vermera kao i velikih holandskih slikara Rubensa, Žordansa, Rembranta i mnogih drugih.

Dok pravite predah i grickate karamelizovane bademe i lješnjake s ukusom cimeta, vodič će pričati o jednom od simbola saksonske prijestonice - Bogorodičinoj crkvi - koju je otvorio daleke 1726. godine lično Johan Sebastijan Bah. Mogla je istovremeno primiti 3.000 vjernika. Uništena u toku dva februarska dana tokom bombardovanja, obnovljena je u periodu između 1994. i 2005. godine, a orginalne cigle i kamenje, koji su ugrađeni u renoviranu crkvu, prepoznaćete po tamnijoj boji.

Sa šetališta pokraj Elbe pogled "puca" na most koji je građen u nekoliko faza i to od 1727. do 1907. godine. Riječ je o Avgustovom mostu koji povezuje drezdenski Noještat na istoku i istorijsko područje grada Drezdena na zapadu. Nakon oštećenja mosta, 1907. godine potpuno je rekonstruisan. Inače, do oštećenja je došlo uslijed sve učestalijeg saobraćaja preko njega, a danas preko tog mosta vode i tramvajske šine.

Zanimljiv zbog izgleda je i plavi most preko Labe, građen krajem 19. vijeka i nazvan je Plavo čudo.

Kada idete od obale prema unutrašnjosti grada, ostaćete zadivljeni kreativnošću ljudi koji su osmislili izgled skupa zgrada koji se naziva "Umjetnički pasaž", a koje su građene šezdesetih godina prošlog vijeka. Zgrade su neobične po maštovito dekorisanim fasadama i radnjama prepunim sitnica za kuću. Na jednoj su oluci napravljeni u obliku truba, pa se voda sliva na neouobičajen način s krova, a zgrada sa uzidanom žirafom, majmunima i pticama ostavilja utisak da ste u nekom simpatičnom crtanom filmu.

Kada posjetite sve veće i manje znamenitosti grada, red je na kupovinu, a kada je ona u pitanju, uputite se ka Praškoj ulicin koja je prava šoping zona, a u kojoj možete pazariti po prihvatljivim cijenama - suvenire, nakit, odjeću... Saksonska prijestonica čuvena je i po ručno rađenom porculanu. Idealno mjesto za ljubitelje slatkih i slanih poslastica je poslastičarnica poznata po porodici Rihter, koja svoje bogato umijeće prenosi sa generacije na generaciju.

Drezden je danas lijep grad sa ljubaznim stanovnicima, koji i te kako znaju šta je turizam. Kao i mnogi gradovi bivše DDR, veliko je gradilište, gdje su ogromna novčana sredstva usmjerena za rekonstrukciju i obnovu nekadašnjeg izgleda grada feniksa.

Putin u Drezdenu


U Drezdenu je 1989. godine kao oficir Komiteta državne bezbjednosti (KGB) službovao i ruski premijer Vladimir Putin. U vrijeme promjena te godine, nakon što su zauzeli sjedište zloglasne istočnonjemačke tajne policije Štazi, demonstranti su krenuli ka sjedištu KGB-a.

Tamo ih je dočekao Putin sa isukanim pištoljem u ruci, smirenim pogledom preletio je po ustalasanoj masi i na njemačkom jeziku im poručio: "Nalazite se na sovjetskoj teritoriji. Pucaću na svakoga ko se približi..."

Mozaik dug 102 metara


"Fürstenzug" je veliki mural napravljen od 25.000 pločica Meissner porculana. Dug je 102 metra i visok 9,5 metara i to je jedno od najvećih djela na svijetu napravljenih od porculana.

Slika je samo minimalno oštećena u bombardovanjima tokom Drugog svjetskog rata, a danas je jedna od najposjećenijih atrakcija u Drezdenu.

Grad parobroda


Drezden je dom najstarije i najbrojnije flote parobroda na svijetu. Ona broji devet parobroda, pri čemu je najnoviji star više od 80 godina. Oni voze turiste po Elbi i Labi.

Drezden je često plavljen, pa grad štite dva rova širine 50 metara i brisani prostor koji svjesno nije izgrađen. Kao i u Pragu, obilno izlivanje rijeke desilo se 2002. godine.

Zeleni grad Evrope


Glavni grad Saksonije je jedan od najzelenijih gradova Evrope, sa 63 odsto gradskog područja u zelenilu.

Istorijski centar Drezdena stavljen je na listu kulturne baštine UNESCO-a 2004. godine, ali je sa nje skinut samo pet godina kasnije.

Razlog je bio što su saksonske vlasti odlučile da, uprkos protivljenju UNESCO-a, izgrade most sa četiri saobraćajne trake.

Drezden u brojkama


25.000 žrtva bombardovanja 1945. godine

8 minuta trajalo prvo bacanje bombi

224 bombardera nadlijetala Drezden

370 djece imao Avgust Snažni

9 parobroda u floti Drezdena

25.000 porculanskih pločica uzidanih u mozaik

2009. godine grad skinut s liste UNESCO-a