Prema drevnom predanju on je sa dvanaest godina krišom pobjegao u manastir, ali ga tamo nisu željeli zbog njegove mladosti. Danilo je bio uporan, te su ga na kraju primili.
Sveti Danilo je osim života u manastiru imao još jednu želju, da upozna Simeona Stolpnika, asketu koji je u ono vrijeme već bio poznat kao sveti čovjek. Kada mu se, prilikom jedne posjete Antiohiji ta želja ostvarila, i Danilo je otkrio svoj poziv; željan samoće i molitve, on je otišao u predgrađe Carigrada gdje se 460. godine popeo na stub i tako simbolično postao Simeonov naslednik.
Bio je veoma mudar i duhovan čovjek, pa su ga zbog toga svi poštovali.
Danilo je umro 489. godine u poznoj starosti. Kao svetitelj koji je još za života stekao veliki ugled priređen mu je velelepni ispraćaj i sahrana.
Svojim uzdržanim životom i primjernim ponašanjem Sveti Danilo Stolpnik je postao uzor potonjim asketama. I danas se smatra zaštitnikom blagih i mirnih ljudi čiju uzdržanost mnogi zamjenjuju sa slabošću pa ih ugnjetavaju.
Ovi ljudi će u Svetom Danilu uvijek pronaći pomoćnika i saveznika. Sve što treba da urade je da iskreno zamole i olakšanje muka će sigurno doći.
