Posljednjih godina srećem sve više ljudi koji bi, u cilju očuvanja zdravlja, željeli da se zdravije hrane i zdravije žive a ne znaju kako.

I nije lako snaći se u moru informacija, naročito kada zbog tempa života nemate dovoljno vremena da se time podrobno bavite.

Gdje god da se okrenete čućete savjete i upozorenja: "Pij više tečnosti", "Pij više vode", "Dehidracija vodi do starenja kože".

Zatim su tu oni savjeti da se ujutro prvo napijete vode, negdje se preporučuje čak 300-600 ml tečnosti odmah po buđenju.

Ipak, treba da znate da je želudac prosječne zapremine 250 ml, a ako ujutro u sebe saspete 600 ml vode, želudac se polako "rasteže", postaje veći, pa ćete kasnije jesti sve više da biste ga napunili.

Sajveti sa interneta kažu da dnevno treba popiti 25 ml tečnosti po kilogramu težine. Dakle, ako imate 70 kilograma, svakog dana treba da popijete 1,75 l vode.

Da li je to stvarno tako, objašnjava ruski kardiolog Aleksandar Leonidovič Mijašnikov.

- Voda u tijelo ulazi kroz tri izvora, a prvi je ono što pijemo. Ne računa se samo čista voda, već i kafa, čaj, sokovi, alkohol, ali i tečna jela poput supe. Drugi izvor su povrće i voće, koji sadrže i do 90 odsto vode. Treći izvor je voda koju tijelo samo proizvodi kao rezultat biohemijske reakcije oksigenizacije ugljenih hidrata. Da, ugljenih hidrata - naglašava ruski ekspert.

Pod normalnim uslovima, odraslom čovjeku potrebno je najmanje 1.600 ml vode dnevno i ovdje je internet blizu istine. Gdje taj minimum odlazi?

- To je zapravo količina tečnosti koja je tijelu potrebna da pokrije dnevni gubitak koji odlazi kroz urin, kožu, pluća i stolicu - kaže dr Mijašnikov.

On dalje kaže da sa normalnom ishranom kroz namirnice unosimo u prosjeku 800 ml vode, 300 ml tijelo samo proizvede, a 1.600 ml je neophodan minus (800+300=1.100 + 500 ml koje dr Mijašnikov smatra potrebnim dnevnm unosom).

- Da li mislite da je razmjena tečnosti u tijelu zavisna od količine ispijene i izlučene vode?

- Ne. Hormoni koji regulišu procese u tijelu proizvode se ne zahvaljujući količini tečnosti, već koncentraciji natrijuma, odnosno soli! Koncentracija soli u krvi i urinu je i ta koja određuje koliko je našem tijelu potrebno tečnosti - objašnjava Mijašnikov.

Ako organizam ne raspolaže sa dovoljno vode, koncentracija soli će biti viša i izazvati žeđ i oslobađanje antidiuretičkih hormona. Rezultat je tada veći unos vode i smanjeno izlučivanje kroz bubrege i bešiku. Sa druge strane, ako je količina vode prevelika, doći će do smanjenja koncentracije soli.

- U tom slučaju organizam nema vremena da se navikne na novonastalo stanje, koncentracija soli ne može da poraste, što može da dovede do opasnih posljedica, uključujući i fatalne - upozorava Mijašnikov.