Te 1966. godine hrabra Franka Vajola je svojim NE uzdrmala italijansko pravosuđe i tradiciju.
Franka Vajola je 1963. imala 16 godina kada je vjerena za Filipa Melodija, nećaka lokalnog mafijaša, koji je tada imao 23 godine. Kada je Filipo uhapšen zbog krađe, Frankin otac je insistirao da se vjeridba raskine, što je i učinjeno, a Filipo Melodija je poslat u Njemačku.
Franka Vajola je nastavila sa svojim životom u sicilijanskom gradu Alkamu i 1965. godine se vjerila za drugog muškarca. Tad još niko nije naslućivao da će već sljedeće, 1966. godine baš njeni postupci potresti Italiju i njene zakone.
Filipo Melodija se 1965. godine vratio u Alkamo i ponovo je pokušavao da uđe u Frankin život. Ona ga je odbijala, a on ju je proganjao i neprestano prijetio i njoj i njenoj porodici.
U ranim jutarnjim satima 26. decembra 1965. godine Filipo je sa još 12 nauoružanih momaka upao u kuću porodice Vajola. Majku su joj pretukli, a osmogodišnjeg brata zajedno sa Frankom odvukli u automobil, jer nije želio da pusti sestru.
Dječak je pušten nekoliko sati kasnije, a Franka je ostala zatvorena u kući Filipove sestre na periferiji grada. Tamo je držana 8 dana, a za to vrijeme je više puta bila silovana.
Filipo Melodija je znao da je zakon na njegovoj strani. U to vreme zakon u Italiji je prekidao sudsko gonjenje počinioca silovanja ukoliko on sklopi brak sa žrtvom. Smatralo se da će žrtva uvijek prihvatiti takvo rješenje jer je čast porodice na prvom mjestu.
Međutim, Franka mu je rekla "ne"!
Nije željela da se uda za njega i tužila ga je za otmicu i silovanje. Franka Vajola tako je postala jedna od prvih Italijanki koja je javno odbila da se uda i stupi u takozvani rehabilitacioni brak (matrimonio riparatore).
Ta odluka učinila ju je "ženom bez časti" (donna svergognata) jer je izgubila nevinost prije udaje, ali ona je bila odlučna u svojoj namjeri da se odupre zakonu.
U tadašnjem italijanskom krivičnom zakonu, odnosno članu 544, silovanje je izjednačavano sa zločinom protiv "javnog morala", i predlagao je rehabilitacioni brak žrtve sa silovateljem, čime se silovatelj oslobađao krivice.
Suđenje je bilo senzacija u Alkamu ali i šire. Gomile ljudi su se okupljale u sudnici, a proces se našao i na stranicama Njujork tajmsa.
Melodije je pušten iz zatvora 1976. i protjeran sa Sicilije zbog iz mafijaških razloga. Ubijen je u Modeni dvije godine kasnije.
Franka Vajola se udala za simpatiju iz djetinjstva, Đuzepea Ruizija, u decembru 1968. godine, kada je imala skoro 21 godinu.
Ruizi, koji je po zanimanju računovođa, oženio djevojkom koju je oduvijek voleo uprkos prijetnjama i glasinama, ali je morao da zatraži dozvolu za oružje, kako bi zaštitio sebe i svoju buduću ženu.
Tadašnji italijanski predsjednik Đuzepe Saragat i papa Pavle VI javno su izrazili zahvalnost Franki Vajoli za hrabrost.
Franka i Đuzepe kasnije su dobili troje dece (dva sina i jednu ćerku). Franka Vajola i dalje živi u Alkamu sa suprugom.
