Ali kao i svi ljudi i on je imao mane, a o tome je često govorio Bole Stošić koji je rekao da upravo zbog njega je odbio ulogu u "Boljem životu".
- U "Boljem životu" me nije bilo jer sam morao da imam direktne scene s Miodragom Petrovićem Čkaljom. On je imao kod sebe spisak od osam glumaca s kojima nije želio da radi. Na njemu je bilo i moje ime. Nisam želio da dođem na snimanje, a da me on izbaci. Znao sam da me to čeka - rekao je Bole Stošić, a prenijela Srbija Danas.
Na pitanje zašto su se posvađali, Stošić je rekao za medije:
- Posvađali smo se na savjetu Beogradskog dramskog pozorišta. On je meni bio vrlo drag, ali nesrećan čovjek. Nije mogao da izađe na ulicu jer je bio vrlo popularan. Gledali su svi u njemu Čkalju s malih ekrana.
Inače, Čkalja je snimio više od 90 filmova i dobio je veliki broj nagrada. Međutim, to što je bio priznati i poznati glumac izgleda da nije bilo dovoljno da do kraja života ima širok osmijeh na licu.
Pred kraj života se žalio kako ga muči samoća. Bio je napušten od kolega, gledajući kako mu prijatelji jedan po jedan umiru, a Čkaljin čuveni osmijeh počeo je da blijedi. Godine 2002. je dobio nagradu za životno djelo “Car Konstantin”, a govorom na dodjeli potresao je sve prisutne - kraj života dočekao je u bijedi.
- Da sam u Americi, i da sam primio ovako veliku nagradu zahvalio bih se, prvo svojoj ženi, pa deci, pa tašti, zatim producentu i reditelju. Ali, pošto sam, srećom, u svojoj dragoj zemlji Srbiji, zahvaljujem se, prvo, svom šefu samoposluge što mi, ponekad, odvoji penzionersku kosku, pa komšinici u baraci koja mi ostavi mleko ispod tezge, pa mom poštaru koji mi uvek, na vrijeme sa zakašnjenjem, donese penziju. Da nije bilo njih, ne bih bio ovde - rekao je glumac 2002. godine na dodjeli.
Potom je dodao:
- Hvala, Srbijo, pustili ste me da glođem do koske - neutješan je bio popularni Čkalja.
Umro je u Beogradu, 2003. godine.
