[caption id="attachment_22314" align="alignnone" width="900"] foto/pixabay[/caption]

Erupcije supervulkana uzrokovale su neke od najvećih prirodnih katastrofa u istoriji naše planete, ali još uvijek ih ne znamo predvidjeti, piše ScienceAlert.


Umjesto ulaska u mirni period oporavka, nove studije pokazuju da neki od ovih velikih vulkana mogu ostati aktivni hiljadama godina nakon početne erupcije, predstavljajući prijetnju puno duže nego što smo dosad mislili.


Neki supervulkani "utihnuli" su hiljadama godina prije nego što bi opet nakratko eruptirali. Iako su kasnije erupcije puno slabije od početne, i dalje predstavljaju opasnost.


-Super-erupcija može imati regionalni i globalni uticaj, a oporavak može trajati decenijama ili čak vijekovima. Naši rezultati pokazuju da opasnost nije gotova sa super-erupcijom i daljnje opasnosti postoje nakon više hiljada godina", rekao je vulkanolog Martin Danišík sa univerziteta Curtin u Australiji.


Rezultati se temelje na modelima super-erupcije Tobe prije gotovo 75.000 godina, na današnjem jezeru Toba u Indoneziji. Tada je supervulkan izbacio gotovo 2800 km3 magme, što je bila jedna od najvećih poznatih erupcija  do danas. Neki naučnici misle da je eksplozija bila tako jaka da je pokrenula "vulkansku zimu" koja je trajala desetak godina.


Čini se da je faza oporavka vulkana, tehnički poznata kao oživljavanje, takođe sporna.


-Rezultati dovode u pitanje postojeće znanje i studije erupcija, što obično uključuje traženje tekuće magme ispod vulkana kako bi se procijenila buduća opasnost-, objasnio je Danišík. Izgleda da se tekuća magma ispod Tobe nije zadržala dugo nakon početne erupcije, već kako se pod kaldere ohladio, istisnula je zaostalu magmu gore i van duž linija rasjeda, s vrhom koji Danišik uspoređuje s oklopom kornjače.


Nalazi se temelje na dva otkrića - mineralima feldspatu i cirkonu, koji sadrže vremensku oznaku za vulkanske plinove poput argona i helija. Ti su uzorci mjereni na vulkanskim stijenama u kalderi Tobe, kako bi se utvrdilo je li razdoblje mirovanja rezultiralo erupcijama.


Naučnici su otkrili nekoliko pojava feldspata i cirkona, a te su erupcije bile u razmaku oko 13.600 godina. Na kraju, modeli sugerišu da je kupola na sjeveru kaldere nastala oko 4600 godina nakon početne erupcije, dok je kupola Tuk Tuk bliže središtu izbila 8000 godina kasnije, dok je južna kupola eruptirala nakon 13.000 godina.


S obzirom na to koliko  malo znamo o supervulkanima, o sugestiji da je supervulkan Toba nastavio izbacivati manje količine magme u periodu novnog buđenja, nesumnjivo će se raspravljati u budućnosti.


-Naučiti kako supervulkani funkcionišu važno je za razumijevanje buduće prijetnje neizbježne super-erupcije, koja se dešava otprilike jednom u 17.000 godina. Razumijevanje tih dugih perioda mirovanja odrediće ono što tražimo u mladim aktivnim supervulkanima kako bismo lakše predvidjeli buduće erupcije-, zaključio je Danišik.