[caption id="attachment_35734" align="alignnone" width="500"] foto/tanjug[/caption]

Jedna od zemalja koju očekuju crkvene „reforme“ – Bjelorusija, u kojoj je 48, 3 odsto stanovništva pravoslavno.




U Belorusiji se, izgleda, nazire crkvena smuta.

S jedne strane, većina vjernika pripada Ruskoj pravoslavnoj crkvi. U isto vrijeme,crkvena struktura koju su formirali „poraženi bijeli“, a koji su emigrirali u SAD 1940-ih godina, pretenduje na status autokefalne crkve. Prošle godine je to pitanje ponovo pokrenuto.


Ozbiljan korak u tom pravcu načinjen je krajem 2020. godine, kada je nepriznata Bjeloruska pravoslavna crkva u Bruklinu proklela predsjednika Bjelorusije Aleksandra Lukašenka zbog nereda u zemlji.


Nedugo prije toga, poglavar nove raskolničke crkve Ukrajine ohrabrio je Bjeloruse da podnesu zahtijev za autonomiju Carigradskoj (Vaseljenskoj) patrijaršiji. Kako se tvrdi, ta crkvena struktura osnovala je parohije u Sjedinjenim Američkim Državama, Australiji i Velikoj Britaniji.


Dodatni koraci koji bi mogli da dovedu do raskola u crkvi načinjeni su prošlog leta kada se bivša predsednička kandidatkinja Svetlana Tihanovska sastala u Njujorku sa predstavnicima crkvene strukture koji pretenduju na autokefalnost.


Treba napomenuti da paket „reformi“ Tihanovske sadrži stvaranje autokefalne crkve i da je, sa svoje strane, Lukašenko govorio ljetos o pokušajima potkopavanja pravoslavlja u zemlji.

Lukašenko nije kao Porošenko


Profesor filozofije na Tehničkom univerzitetu na Kritu Dimitris Patelis iznio je stav koliko ti međusobno povezani događaji mogu da budu slučajni i koliko je vjerovatno da će doći do pokušaja svrgavanja Lukašenka putem pravoslavlja.


„Vrlo je vjerovatno da će se to dogoditi. Ali ovdje postoji važna razlika. Lukašenko nije tako proamerički nastrojen kao bivši ukrajinski predsjednik Petro Porošenko koji je podržavao odluke patrijarha Vatrolomeja. Ako predsjednik Belorusije dopusti to, ako se ne usprotivi, to znači da se zalaže za svoje svgravanje“, izjavio je profesor.


Prema riječima profesora, isti taj paket „reformi“ Tihanovske je uključivao zatvaranje granice i neprijateljske odnose sa Rusijom, zabranu proruskih kanala i organizacija, kao i zahtijev za momentalni ulazak Belorusije u NATO.


„Koristeći autokefalnost, zapadne sile doprinose političkim promjenama u državama“, dodao je.

Ukrajinski scenario u Belorusiji


Ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov izjavio je ranije da, prema dostupnim informacijama, SAD pokušavaju da stvore autokefalnu nekanonsku crkvu u Bjelorusiji.


Istovremeno je upozorio na tendenciju ponavljanja ukrajinskog scenarija u Bjelorusiji.


Prema riječima šefa ruske diplomatije, Ruska, kao i Srpska pravoslavna crkva, pod ogromnim su pritiskom raznih zapadnih zemalja, prije svega Amerike.


Lavrov smatra te zemlje nastoje da unište jedinstvo pravoslavlja.

Ministar je konstatovao da posebno destruktivnu ulogu u tom procesu ima vaseljenski patrijarh koji „direktno zavisi od SAD“ i da je već pokušavao da podeli kanonsku Ukrajinsku pravoslavnu crkvu.


Sada se takvi napori čine u Bjelorusiji i mediteranskim zemljama, u Siriji, Libanu i na Balkanu, gdje je SPC redovno izložena intenzivnim napadima.

Šta može da učini Grčka pravoslavna crkva?


Izvori u crkvenim krugovima rekli su da „grčka crkva nikako ne može da reaguje na ono što patrijarh Vartolomej promoviše, budući da je Sveti sinod priznao autokefalnost Ukrajine i pravo Vartolomeja da odobri autokefalnost“.


„Oni koji se ne slažu sa tom odlukom, neće javno iznositi to iz straha od raskola unutar grčke crkve“, ocijenili su crkveni izvori.


Formiranje nove autokefalne crkve je neizbežno, smatra protoprezviter Teodoros Zisis, počasni profesor Aristotelovog univerziteta u Solunu.


Kako je rekao, „patrijarh Vartolomej pokušava da dominira u crkvenom svijetu stvarajući sopstvene crkve“. Zaključak protoprezvitera je da je „cilj Vartolomeja slabljenje ruske i srpske crkve“.