Mekenzi i ostali optuženi terete se za ubistvo 191 osobe, među kojima je čak 190 djece, dok je tokom istrage u šumi Šakahola, u blizini kenijske obale, pronađeno više od 400 tijela.

Prema optužnici, djeca su navodno bila primoravana da gladuju do smrti kako bi „susrela Isusa“, a svjedočenja porodica žrtava i ljudi koji su učestvovali u iskopavanju grobova otkrivaju zastrašujuće razmjere tragedije.

„U jednom grobu pronašli smo 12 dječjih tijela“

Za iskopavanje plitkih grobova u šumi Šakahola angažovano je 17 muškaraca iz obližnjeg grada. Pojedini su za taj posao dobijali dnevnicu od svega osam dolara.

Jedan od njih, Džejms, ispričao je za Bi-Bi-Si da su u grobovima često pronalazili više tijela.

„U svakom grobu koji smo pronašli bila su najmanje tri tijela“, rekao je.

Posebno mu je ostao u sjećanju prizor jednog groba u kojem su pronađeni posmrtni ostaci dvanaestoro djece.

„Neki ostaci pripadali su djeci staroj tek nekoliko sedmica. Jednom smo u grobu pronašli 12 dječjih tijela u nizu. Bilo je strašno, tijela su bila naslagana jedno na drugo, poput odjeće“, ispričao je.

Prema svjedočenjima grobara, pojedina djeca pronađena su sa vezanim rukama i nogama, dok su im tijela bila umotana u čaršave.

Otac izgubio svih šestoro djece

Među porodicama koje su izgubile najmilije nalazi se i porodica Stivena Mvitija, 48-godišnjeg muškarca koji tvrdi da je u šumi Šakahola izgubio svih šestoro djece.

Za Bi-Bi-Si je ispričao da je pokušavao da pronađe svoju porodicu i da se suoči sa Mekenzijem.

Kada je došao u njegovu kuću, zatekao je veliki broj žena obrijanih glava i desetine djece.

„Svih šestoro moje djece umrlo je u šumi Šakahola“, rekao je Mviti.

Prema njegovim riječima, pronašao je i sahranio samo posmrtne ostatke sina Samjuela.

Njegova bivša supruga takođe se nalazi među optuženima u ovom predmetu.

Kako je nastao kult?

Pol Mekenzi je 2003. godine osnovao vjersku organizaciju „Good News International Ministries“, koja je tokom godina privukla veliki broj sljedbenika širom Kenije.

Njegove propovijedi širile su se i putem televizijskog kanala „Times TV“.

U učenjima je upozoravao na navodni skori kraj svijeta, a obrazovanje, medicinsku zaštitu i digitalne identifikacione dokumente prikazivao je kao prijetnje vjernicima.

Nakon zatvaranja glavne crkve 2019. godine, preselio se u šumu Šakahola i pozvao sljedbenike da mu se pridruže.

Prema navodima istrage, upravo je na tom području kasnije uspostavljena zajednica u kojoj je veliki broj ljudi stradao.

Preživjeli i dalje brani propovjednika

Iako su brojni bivši sljedbenici iznijeli optužbe protiv Mekenzija, postoje i oni koji ga i dalje smatraju svojim duhovnim vođom.

Piter Šukran, koji danas ima 23 godine, odrastao je uz njegova učenja, a u šumu Šakahola preselio se sa majkom.

Ispričao je da je 2023. godine bio teško bolestan, ali da mu majka nije dozvoljavala da koristi lijekove jer je vjerovala da je medicina zlo.

„Umro bih da me nisu spasili iz šume Šakahola“, rekao je.

Uprkos tome, Šukran tvrdi da Mekenzi nije primoravao ljude na gladovanje, već da su odluke donosili sami.

„I dalje ga volim i on je još uvijek moj pastor“, izjavio je.

Mekenzijev sin traži odgovornost

Potpuno drugačiji stav ima propovjednikov sin Den Pol Mekenzi, koji smatra da njegov otac treba da bude proglašen krivim.

„On je bio vođa, neko na koga su se ugledali. Dakle, on je ubica odgovoran za masovna ubistva“, rekao je.

Tužilaštvo u ovom predmetu nastoji da dokaže odgovornost optuženih za smrt 191 osobe.

Pored optužbi za ubistvo, protiv pojedinih optuženih vode se i postupci povezani sa terorizmom, radikalizacijom i uskraćivanjem obrazovanja djeci.

Mekenzi i ostali optuženi negirali su krivicu i tvrdili da niko nije bio prisiljen da gladuje.

Njegov nekadašnji šef obezbjeđenja Enos Amania Ngala nagodio se sa tužilaštvom i postao svjedok.

Brojne žrtve još nisu identifikovane

Istraga je dodatno otežana činjenicom da mnoga pronađena tijela nisu identifikovana zbog uznapredovalog raspadanja posmrtnih ostataka.

U sudskoj dokumentaciji pojedine žrtve navedene su kao nepoznata djeca, uz podatke o grobovima i datumima pronalaska.

Slučaj je otvorio brojna pitanja o tome kako je zajednica godinama djelovala bez pravovremene intervencije nadležnih organa i kako je veliki broj ljudi, posebno djece, ostao bez zaštite.

(Indeks)