Studija je inspirisana sitnim strukturama nalik dlačicama koje pomažu bakterijama da se prilijepe za ljudska crijeva.

Oponašajući ovaj prirodni trik adhezije, istraživači su napravili nanočestice silicijum-dioksida sa hrapavom površinom koje se mnogo bolje drže za površine listova od konvencionalnih formulacija.

Time se potencijalno smanjuje otpad pesticida i potreba za ponovnim prskanjem usjeva, prenosi agencija Sinhua.

Prema istraživačima, konvencionalno prskanje pesticidima izuzetno je neefikasno. Površine listova prekrivene su voštanim, vodoodbojnim slojem koji uzrokuje da se kapljice spreja odbijaju.

Kiša spira ono što padne na zemlju, dok sunčeva svjetlost i isparavanje razgrađuju aktivne sastojke.

Prethodne studije pokazale su da čak 90 odsto pesticida nikada ne uspije da dostigne svoj cilj, što primorava poljoprivrednike da prskaju iznova i iznova. To povećava troškove i pogoršava zagađenje i ekološku štetu.

Istraživački tim okrenuo se bakterijama u potrazi za odgovorom. Određene crijevne bakterije imaju sitne dijelove slične dlačicama koji se nazivaju pilusi, prenosi Srna.

Ovi pilusi funkcionišu kao male kukice. Hvataju se za površine tako da bakterije ne budu isprane.

Istraživači su kopirali ovu ideju, napravili sitne šuplje čestice silicijum-dioksida i prekrili njihove površine malim šiljcima. Zatim su te čestice napunili imidaklopridom, uobičajenim insekticidom. Rezultat je efikasnije djelovanje i bolja zaštita usjeva.

(atvbl.rs)