Sudija Vilijam Saliven saopštio je odluku nakon što ga je porota obavijestila da je i dalje podijeljena, javlja „NBC Njuz”.

Klenzi se izjasnila da nije kriva po tri tačke optužnice za ubistvo prvog stepena u slučaju smrti petogodišnje Kore, trogodišnjeg Dosona i osmomesečnog Kalana,prenosi Tanjug.

Suđenje je trajalo gotovo šest nedjelja, a porota je o presudi većala sedam dana.

Njena dužnost bila je da utvrdi da li je Klenzi krivično odgovorna za smrt djece ili nije krivično odgovorna zbog mentalne bolesti.

Porota je prvi put saopštila da ne može da postigne dogovor u utorak, četvrtog dana većanja.

Saliven je tada zatražio da nastave razmatranje slučaja.

U srijedu je porota ponovo navela da „i dalje nije u mogućnosti da donese jednoglasnu odluku”.

Sudija im je potom dao takozvane Tju-Rodrigesove instrukcije, kojima se porotnici pozivaju da ulože još jedan napor kako bi postigli dogovor.

Prema zakonu Masačusetsa, sudija može dva puta da zatraži od porote da nastavi većanje, osim ako se ona sama ne saglasi da nastavi.

Nakon trećeg neuspjeha da se postigne jednoglasna odluka, sudija može da proglasi nevažeće suđenje, što je Saliven i učinio.

Odbrana je tvrdila da Klenzi nije bila krivično odgovorna za ubistva jer je bolovala od postporođajne psihoze, rijetkog i ozbiljnog psihijatrijskog stanja koje može promijeniti percepciju stvarnosti kod žena nakon porođaja.

Njeni advokati naveli su da joj se mentalno zdravlje pogoršavalo mjesecima i da, uprkos pokušajima da dobije psihijatrijsku pomoć, uključujući poziv telefonskoj liniji za prevenciju samoubistva, nije dobila odgovarajuću dijagnozu.

Umjesto toga, dobijala je različite lijekove radi ublažavanja simptoma ili neželjenih reakcija na terapiju.

Advokat Kevin Redington rekao je u završnoj riječi da su za tragediju odgovorni „prokleti lijekovi i loša medicinska njega” koju je Klenzi dobijala.

On je naveo da je Klenzi tvrdila da je čula muški glas koji ju je primoravao da ubije djecu, kao i da je sudski psihijatar Filip Resnik zaključio da je bila u psihotičnom stanju u vrijeme ubistava.

Tužioci su, međutim, tvrdili da je Klenzi u vrijeme ubistava bila svjesna svojih postupaka i da je zločin unaprijed planirala.

Priznali su da je imala probleme sa mentalnim zdravljem, ali su naveli da je manipulisala ljekarima i liječenjem i da u trenutku ubistava nije bila u stanju psihoze.

Prema tvrdnjama tužilaštva, Klenzi je namjerno poslala tadašnjeg supruga Patrika Klenzija da kupi večeru i ode u prodavnicu prethodno provjerivši koliko će mu vremena biti potrebno za put i pozvavši prodavnicu kako bi provjerila da li imaju lijek koji je željela da kupi.

Tužioci tvrde da je potom jedno po jedno ubila djecu, a zatim pokušala da izvrši samoubistvo skokom kroz prozor spavaće sobe na drugom spratu.

Patrik Klenzi je tokom suđenja rekao da se po povratku kući suočio sa prizorom „krvi posvuda”.

Klenzi je, prema njegovom iskazu, krvarila na zemlji ispred kuće, dok su djeca pronađena u podrumu, bez svijesti, sa trakama oko vrata.

Slučaj je tokom suđenja privukao pažnju i zbog problema u sistemu zdravstvene zaštite majki, ali je pomoćnica okružnog tužioca okruga Plimut Dženifer Sprag u završnoj riječi rekla da suđenje nije bilo posvećeno sistemu mentalnog zdravlja niti načinu na koji on tretira žene.

Sprag je priznala da je Klenzi imala probleme sa mentalnim zdravljem i da je bila depresivna, ali je odbacila tvrdnje da je za njeno stanje bila odgovorna zdravstvena zaštita koju je dobijala.

Prema njenim riječima, Klenzi je u mjesecima prije ubistava članovima porodice govorila da joj je bolje, dok je psihijatru Dženifer Tafts rekla da je depresivna.

(Tanjug)