No, Srbin je u jednom segmentu, apropo ovog takmičenja i kineske turneje, daleko iznad svih – jedini je koji je uspio da osvoji i poveže turnire u Pekingu i Šangaju.

Ovaj kineski duo nadmetanja najviše leži Novaku, i to nije tajna. Ukupno sa onim što se dogodilo juče, Đoković je došao do sedam pehara u Pekingu, a sada ide na Masters u Šangaj gdje je četiri puta podizao trofej, najviše od svih tenisera u istoriji.

Ipak, po jednoj stvari je jako poseban, a to je da je uzimao titule u Pekingu i Šangaju u istoj godini, i to ne samo jednom, već tri puta, dok ostali nisu to učinili niti jednom!

Još 2012. godine je to uradio savladavši Žoa Vilfreda Congu u Pekingu, a onda Endija Marija u finalu Šangaja.

Zatim je to ostvario ponovo već naredne sezone kada je savladao u borbi za trofej Pekinga Rafaela Nadala, da bi u Šangaju istu stvar uradio protiv Huana Martina Del Potra.

Sa jednom godinom pauze, treći put je povezao Peking i Šangaj, ponovo porazivši Nadala i Congu.

Pošto je u utorak kolektovao novi trofej Pekinga, za 2026. godinu je jedini čovjek koji bi mogao to (logično) da učini.

U prvom kolu je slobodan, a u drugoj rundi igra protiv pobjednika meča Huberta Hurkača i Džejmsa Dakvorta.

Žrijeb je prilično težak za srpskog asa, vjerovatno je došlo i do zamora nakon što je u posljednje tri runde Pekinga morao da izbaci u nizu Aleksandra Zvereva, Danila Medvedeva i Aleksa De Minora, tri igrača iz Top 10.

U interesu mu je što bolji plasman u Šangaju zbog trke za završni Masters u Torinu gdje trenutno drži posljednju poziciju koja garantuje odlazak na sjever Italije, pa je u opasnosti da ga pratioci ne prestignu.

(Telegraf)