Ovaj klub iz dvorane Borik može se pohvaliti krunom kao najtrofejniji košarkaški kolektiv u Republici Srpskoj koji je kroz rad i trud pažljivo gradio reputaciju i ime u Bosni i Hercegovini.

Fantastičnih igara nije nedostajalo ni na međunarodnoj sceni, a crveno-plavi su postali pobjednik prvih kvalifikacija za izlazak klubova BiH na međunarodnu scenu.

Dominacija Banjalučana nastavila se i nakon okončanja Jugoslavije. Srpska pamti maestralni poduhvat Borca od 1994. do 1999. godine, kada su bili prvaci šest godina za redom.

Godinu dana kasnije nastupaju u Kupu Rajmonda Saporte. Borac je u Poljskoj pretrpio poraz od Anvila, ali je kao trećeplasirani ipak prošao u nokaut fazu. Tamo su se sastali s kiparskim Keravnosom. Iako su Banjalučani pobijedili, taj trijumf im nije bio dovoljan za prolazak dalje.

Prekretnica i uspon Igokee

Međutim, iste sezone, istorijski niz banjalučkog kluba u Boriku prekida ekipa u usponu, Igokea. Od tada, kreću brojni problemi finansijske prirode za Borac. Sponzori ga napuštaju, a 2006. godina ostaviće gorak okus brojnima u Platonovoj.

Nekadašnji gigant, pod teretom dugova i gubitkom političke podrške, seli se u niže rangove i prolazi kroz niz administrativnih transformacija.

Dok je banjalučki hram košarke tonuo u tišinu, samo dvadesetak kilometara dalje, u Laktašima, stvarao se novi centar moći uz budžet koji je za Borac postao nedostižna misaona imenica.

Tim iz Aleksandrovca dobija dotad neviđenu podršku i milionske budžete, čime se hijerarhija nepovratno mijenja. Dok je Borac preživljavao "na aparatima" u nižim rangovima, Igokea se transformisala u apsolutnog lidera, ne samo Republike Srpske, već i čitave BiH.

Uz 2013. godinu i tada drugu osvojenu titulu u BiH, Igokea je bila šampion u 10 od prethodnih 13 sezona, dok su dominaciju ponekad prekidali timovi iz Hercegovine Široki Brijeg i Zrinjski.

Odliv talenata i surova realnost publike

Sa druge strane, košarka u Banjaluci postaje daleko od onog što je bila nekad. Finansijska razlika između dva kluba stvorila je nepremostivu prepreku u zadržavanju talenata.

Borac je deceniju i po bio prinuđen na ulogu "izloga" iz kojeg je moćnija Igokea uzimala ono najbolje, ostavljajući Banjaluci samo "mrvice". Bez novca da zadrži sopstvenu djecu, Borac je gubio ono najvrednije – budućnost kluba.

Najveći paradoks dominacije Igokee ogleda se u momentima kada u Laktaše dolaze beogradski vječiti rivali, Crvena zvezda i Partizan. Klub iz Aleksandrovca tada postaje gost u sopstvenoj dvorani. Taj prizor je najbolja ilustracija "vještačkog" uspona.

Nova nada za Borac

Uprkos lošoj situaciji iz 2006. godine, Borac je ipak "stao na noge".

Nadu je ulila sezona 2020./21. kada su crveno-plavi prvi put nastupili u Drugoj Jadranskoj ligi u kojoj se i danas na krilima sjajnih uzdanica, poput Srđana Gavrića, Dušana Makitana i Nikole Šarića bore za ime i nove uspjehe banjalučkog kluba.