Gotovo mjesec dana prošlo je otkako je 27-godišnji Splićanin Matej Periš nestao pod čudnim okolnostima iz beogradskog noćnog kluba Gotik.
On se tu nalazio s prijateljima sa kojima je trebao dočekati Novu godinu. Od tada traje agonija njegove porodice, a pogotovo oca Nenada, koji je od početka potrage u Beogradu i sarađuje s policijom. Iako je prošlo 28 dana, on ne gubi nadu, pozitivan je i nada se da će se sa živim i zdravim Matejem vratiti u Split.
- Biće to veliko slavlje u mome Splitu, u Hrvatskoj, ali i u Beogradu, kada Mateja pronađemo. Ne želim uopšte pomisliti da ga nećemo pronaći živog. Razmišljam pozitivno, svi oko mene razmišljaju pozitivno i gotovo je nevjerovatna količina podrške i pozitive koju dobijam iz svih dijelova bivše države, ali i iz Evrope. Ljudi mi nude smještaj, stan, hranu…, a ja već 25 dana živim kod jednog mog prijatelja u Beogradu koji mi je širom otvorio vrata svoga doma. Nedavno sam mu rekao da kojim slučajem živim još 20 života, ne bih mu mogao vratiti ono što je on za mene učinio.
- Ja sam u Beogradu, ne mislim se vraćati u Split dok ne pronađem sina. Nemam gdje ići bez njega. Odnosno, mogu se i vratiti u Split i sjediti kod kuće u fotelji i razmišljati o onome što se događa u Beogradu, ali takva mogućnost uopšte nije u fokusu mog razmišljanja. Želim biti ovdje dok ne nađemo Mateja, kod sebe imam Matejeve stvari koje mogu pomoći psima u policijskoj potrazi i sarađujem s policijskim vlastima u Srbiji, kako bi što prije riješili ovaj košmar - rekao je Nenad Periš za Slobodnu Dalmaciju.
Dvije velike misterije
Još uvijek pokušava dokučiti što se dogodilo u noći s 30. na 31. decembra na Savskoj promenadi u Beogradu. Velika mu je misterija šta se dogodilo s Matejem nakon što se spustio prema rijeci pored restorana Savanova, ali i mobitel, čiji je signal bio aktivan dva i po sata nakon nestanka.
- Ja sve vrijeme govorim da me ovog košmara može 'osloboditi' samo istina. U mojoj glavi nedostaje vrijeme nakon spuštanja Mateja bliže rijeci pokraj restorana Savanova. No, ni jedna kamera nije snimila Mateja da se spušta u rijeku, da u nju upada, ni jedna kamera nije vidjela da Matej ima bilo kakav kontakt s nekom osobom pokraj Savanove i ta rijeka je prava enigma. Na snimcima se vidi da se Matej spušta pokraj Savanove, ali se dio nakon toga ne vidi, jer na tom dijelu nema kamere.
"Postoje dvije vrlo bitne rupe, a posebno mi je važan podatak o signalu Matejevog mobilnog telefona"
- Mobilni telefon, odnosno signal uočava se na dva mjesta, ispred "Savanove" i onda nakon neka dva i po sata. Kako je moguće da se signal mobilnog pojavljuje pokraj Ratnog otoka, oko 4.15 sati, a to je oko dva sata i 20 minuta nakon zadnje Matejeve snimke pokraj Savanove u 1.55? Kako je moguće da mobilni reaguje ako se nalazi u rijeci? Ako je Matej potonuo u rijeku, a mobilni mu je bio u džepu, onda je nakon 2.20 sati mobilni neupotrebljiv, mokar, na dnu rijeke i ne bi mogao davati signal. Proizvođač mobilnoh kaže da mobilni može davati signal ako je mokar najviše pola sata. Dakle, ako je mobitel mokar, ne bi zasigurno mogao davati signal nakon gotovo dva i po sata - objasnio je Periš.
Možda Matej nije otplivao
Razgovarao je i s mnogima koji bi mogli pomoći u potrazi za Matejem. Među njima je i junak sa Save koji je dosad spasio tridesetak utopljenika.
- Razgovarao sam s čovjekom koji je iz Save spasio 30-ak osoba koje su upale ili skočile u rijeku. On ima restoran kod Pančevačkog mosta, negdje na sjecištu Save i Dunava. Rekao mi je da je jednom jedna žena u zimskom razdoblju, kakvo je sada, skočila s Brankova mosta i da je on krenuo za njom u potragu te je pronašao živu nakon četiri sata. Odvezena je u bolnicu, ali je, nažalost, nakon nekoliko dana u bolnici preminula od posljedica hipotermije - rekao je Periš i dodao da Matej nije bio zimogrozan.
- Matej nije zimogrozan. Zimi često kad nisu preniske temperature izađe van. Tad je u Beogradu bila visoka temperatura za to doba godine. Matej je imao kratke rukave ispod jakne, bio je u tom klubu i vjerojatno nije oblačio zbog toga i košulju. To što je izašao van, pomislio sam kao roditelj, iako možda nisam u pravu, jest zato što se mislio brzo vratiti ili je možda bila gužva na garderobi. Ne bi sigurno ostavio jaknu u klubu, da ne dođe po nju - govori on.
Osim sa spasiocima, Periš intenzivno razgovara i s policijom. Otkriva da bi se i njihove kolege iz Hrvatske ponovno mogle zaputiti u Beograd.
"Ne odustajemo od potrage za Matejem"
- U utorak je policija ponovno, sa psima, pregledavala Ratno ostrvo koje je u depresiji u odnosu na rijeku (poplavljeno). Na tom otoku ima desetak izletničkih kuća, a veličine je oko 1500 puta 1500 metara. Ništa mi još nisu javili, ali da su Mateja pronašli, zasigurno bi mi odmah dojavili. Pokušavam ne slušati neprovjerene informacije i one "sa strane". Meni je najvažnije da Mateja pronađemo i da se zajedno vratimo kući. Neka se poslije razglaba što je bilo, zašto je bilo i kako je bilo. Dobio sam informaciju da ću se ponovno susreti s predstavnicima srpske policije kada im kolege iz RH ponovno dođu u Beograd. Možda do tog susreta dođe do kraja ovoe sedmice - otkrio je Periš.
Smatra da je Matej pošao do apartmana po karticu. Govori da je njegov sin kod sebe vjerojatno imao od 50 do 70 evra, što možda nije bilo dovoljno da plati piće. Ne isključuje ni mogućnost da Matej uopšte nije otplivao Savom.
- Taj prostor ispred restorana može se napustiti neopaženo, upravo zbog toga jer ne snimaju kamere. Tamo postoji i veliki parking pa nije isključena mogućnost da je taj prostor Matej napustio i u nekom automobilu. Tamošnja policija vrlo profesionalno i odgovorno obavlja svoj posao, ljudi istražuju u "hiljadu smjerova", a uz to im pomaže i policija RH. Ništa ne prepuštaju slučaju, rade dan-noć i stalno pronalaze nove smjerove istrage - dodaje on.
Posljednji susret
Otkrio je i je li mu se Matej ikada požalio na nešto, je li bio razočaran životom i bi li se njegov nestanak mogao sagledati i u tom kontekstu. O tome da nije bilo nikakvih problema govori i njihov posljednji susret.
- Nikada mi se nije žalio ni na što. Matej je mladić koji je pun života, planova. Odgovoran je, htio je pronaći posao u svojoj branši, završio je ekonomiju, ali je isto tako htio nastaviti biti i skiper. Ja sam želio da se uhvati svoje struke, iako znam da je bolja zarada ljeti kada je skiper.
Kroz suze otkrio što bi učinio kad bi se sad pojavio
- Vidjeli smo se za Božić i tada smo igrali karte. On je bio u paru sa sestrom Lucijom, a ja s Matejevom drugom sestrom Laurom i to su uvijek 'ratovi' kada igramo karte. I onda, nakon par dana, poziv iz Beograda, koji nam je potpuno promijenio živote. Strašno - opisao je Periš.
"Čovjek snuje, a Bog određuje"
U takvoj nagloj i iznenadnoj promjeni, nastoji ostati pribran koliko god je to moguće. U tome mu pomažu i brojni nepoznati ljudi koji mu daju podršku. Nenad im je zahvalan na tome, iako ima teških trenutaka.
- Pokušavam biti racionalan i moram svojoj porodici u Splitu i svojim kćerkicama objasniti da život mora ići dalje i da bi i Matej tako htio. Ovo što sam ja više od 25 dana u Beogradu meni izgleda kao 25 godina. Šta ću vam reći, nisam pametan.
Rupa u priči Matejeve prijateljice? 'Zbog velikog snijega i leda nisam mogla parkirati'; A taj je dan bilo + 10...
- Iako sve vrijeme nosim zaštitnu maskicu na licu, ljudi me na ulici prepoznaju. Izražavaju mi podršku, prilaze mi, mnogi i plaču i upravo zbog toga ne volim izlaziti vani. Neki dan sam bio u samoposluzi pa su me tamo prepoznali, u kafiću, gdje me nedavno čekao moj prijatelj kod kojeg boravim, prišla mi je jedna žena i pitala me jesam li ja Matejev tata. Ja sam joj odgovorio da jesam, a ona me zagrlila i počela plakati.
Tu sam, u Beogradu, ostajem ovdje dok ne pronađem sina živog. Pozitivno razmišljam, zahvaljujem svima koji suosjećaju sa mnom i koji mole za Mateja. Ne dam negativnim mislima da mi uđu u glavu. A ako bude drugačije, onda protiv toga ne mogu ništa, jer čovjek snuje, a Bog određuje - zaključio je Nenad Periš.
Uprkos svemu nije mogao zadržati suze u razgovoru za HRT-ovu emisiju Labirint.
- Pitam se kakav je ovo interes? Što se zapravo događa? U stranoj sam zemlji, tu sam s ljudima koje ne poznajem, ne znam gdje mi je sin… Tu je neka voda u koju gledam, mutna je. Je li on unutra… To je jedan košmar koji racionalno ne možete posložiti… Uveče, prije nego što odem spavati, pomolim se Bogu za sutra i tako već dvadeset i koliko dana.