Naša sudba, istorija, okolnosti su uvijek bile takve da htjeli-ne htjeli morali smo da naučimo da preživimo.

Usljed takvih okolnosti izrodile su se mnoge heroine i heroji. Mnoge njihove životne priče izgledaju kao da prepričavamo neki mit jer je teško racionalno prihvatiti, prije svega, da se neko našao u takvim situacijama, a onda i da se odvažio na takvo junaštvo, piše Redpotal.rs.

Jedna od takvih priča je i priča o Radmili Petrušić, heroini sa Kosova. Radmila je bila nastavnica srpskog jezika. Živjela je u Pećkoj Banji sa suprugom Mihailom i sinovima Goranom i Danilom.

Nakon početka NATO agresije nad Srbijom, njen suprug i sinovi dobijaju poziv za regrutaciju, a Radmila biva zarobljena od strane Albanaca zajedno sa djeverom Lukom i zaovinim mužem Mišom.

Radmila je u svojoj tašni imala jednu bombu i pištolj koji joj je dao sin Danilo uz reči: "Majko, od hleba se odvajaj ali od ovoga nikako."

Zarobljenike su rasporedili u nekoliko vozila. Kada su stigli na rub varoši Vrela, naišli su na drugi punkt terorista. Izvadili su Luku i Mišu iz kola i počeli da ih muče.

Svjesna da će svi umreti užasnom smrću, Radmila vadi pištolj iz tašne i ubija OVK komandanta Eljezaja. Nakon toga otvara vatru prema ostalim teroristima i jednog teško rani. Međutim, teroristi su odgovorili rafalom iz automata i tom prilikom je teško ranili.

Nakon toga su je vezali između dva automobila koja su se kretela u suprotnim smjerovima, te je Rada na strašan način okončala svoj život. Isto tako su živote okončali i zarobljeni Luka i Miša.

Njihova tijela nikada nisu nađena.