Ostala su sjećanja u njegovim "Novostima" u kojima je vjerno uknjižio i prvi i posljednji dan radnog vijeka. I danas se, među njegovim ispisnicima, pa i mlađim kolegama, prepričava reportaža o čunu sa Morave.
[caption id="attachment_51381" align="alignnone" width="900"]
Foto/ Unsplash[/caption]
Kao i o Leskovcu u koji je iz prestionice sa diplomom istoričara umjetnosti, otišao da bude dopisnik. Bez riječi. Bez pobune. Bila su to vremena kada je prestižno biti dopisnik "Novosti". Kada su priče o malim ljudima "ispisivale" velike tiraže. Bilo je vrijeme...
Bio je urednik "kraljice novinarstva" - Nedelje, revije "Zov", a sve je to potpisivao sa strašću i ljubavlju - u zrelim uredničkim godinama, kao da je na prvom zadatku.
"Ali, ono, najvrjednije što je potpisao je njegovo ljudsko trajanje. U našim memorijama ostalo je da se protivio svakoj vrsti ništavila. Gramzivosti. Prostakluku i zlu u nama. I nije bilo nikog ko mu za ljudskost nije odavao priznanje.
Poželio s njim da provede vrijeme kada, on, poslije potpisivanja prvog primjerka "Novosti", subotom u pola pet, okupi dežurnu ekipu u "Prešernu" i nazdrave, za naredni dan onom "mučenicom" kakve nigdje nije bilo kao tih popodneva u pokojnom "Prešernu".
Baš smo voljeli tog našeg Tošu. Duhovitog, vrijednog i - dobrog čovjeka."
