Flora i Miroslav su prije devet godina očekivali prinovu, a po dvorištu je trčkarala njihova dvoipogodišnja kćerka Nina.

Ona je sada već skoro tinejdžerka koja uživa u druženju s vršnjacima i bezbrižnom odrastanju uz roditelje, brata Mateju, bližu i dalju rodbinu, piše RTS.

“Mama je iz Albanije, tata je odavde iz Garevine. Posjećujemo baku i deku svake godine, kao i tetke i ujaka“, navodi Nina Damjanović.

Dodaje da su njeni drugari tek nedavno saznali da joj je mama iz Albanije.

“Ali, nikakav problem tu nije, svi se druže sa mnom kao sa svakom drugom djecom“, kaže Nina.

Flora i Miroslav su bez predrasuda stupili u brak nakon kratkog poznanstva i uspjeli da izgrade srećnu i zdravu porodicu.

Miroslav Damjanović iz sela Garevina kaže da problema nema.

“Imamo dvoje djece – kćerka je šesti, a sin treći razred. Ja radim u Jugoprevozu Aleksandrovac, ona u Kruševcu. Problema nismo imali uopšte. Familija je dobro prihvatila, posjećujemo njene redovno. Najteži je bio jezik, samo ništa drugo. Uspjeli smo da ga savladamo, mislim ona, ja nisam“, kaže Miroslav.

Flora ističe da joj je danas mnogo lakše nego na početku zajedničkog života.

“Dobro, sad je lakše, već 16 godina, sad će još malo. Na početku je teže bilo, ne znaš narod, ne znaš jezik, ali sad je sve okej. Navikla sam, ja kao da sam rođena i tamo i ovdje, nema razlike. Volim da idem tamo jer sam tamo rođena, ali sam navikla na sve ovdje i ne bih mijenjala ništa“, kaže Flora Damjanović.

Na pitanje šta je bilo najvažnije da ih sačuva kao dobru porodicu, Flora odgovara:

“Ljubav, djeca, normalno, porodica, lijepo živimo sa svima u kući i to održava“.

Životna priča Damjanovića potvrđuje da se sve kulturološke, religijske i druge razlike mogu prevazići ljubavlju i poštovanjem.

(Srpska info/Telegraf)