Do sada je 85 osuđenika imalo priliku da uči na sopstvenim greškama u bezbjednom okruženju, a odaziv i interesovanje su toliki da se već formiraju liste čekanja, piše hrvatski portal Net.

Naočare za virtuelnu stvarnost danas se najčešće povezuju sa zabavom, tvrde oni, ali su u Hrvatskoj postale i alat u radu s počiniteljima kaznenih djela.

Program se provodi kroz kombinaciju teorijskog dijela, iskustva virtuelne stvarnosti i završne evaluacije. Učesnici se sastaju jednom sedmično ili jednom u dvije sedmice, a program traje koliko je potrebno za četiri do šest susreta.

"Prvo radimo kroz teorijski dio, kroz bilježnicu, a onda ulazimo u iskustvo VR-a, a na kraju evaluacija svega", objašnjava Tanja Novosel, službenica za uslovnu, piše Net.

U projektu je dosad učestvovalo 85 hrvatskih osuđenika. Kroz virtuelnu stvarnost uče kako se nositi sa situacijama koje ih mogu dočekati u svakodnevnom životu.

Na primjer, kada osoba stavi VR naočare, može se naći u situaciji u kojoj nije platila stanarinu i mora odlučiti kako će riješiti problem.

Osim upravljanja finansijama, osuđenici u virtuelnom svijetu rješavaju problemske situacije povezane sa sukobima u porodici i na radnom mjestu, ali i rizičnim situacijama u saobraćaju.

Jedan od scenarija simulira putovanje od točke A do točke B. Ali voz kasni ili ga nema, pa učesnik mora odlučiti šta će učiniti.

"Nekakvi klasični stilovi reagovanja osuđenika su ili impulzivni stil ili izbjegavajući. Upravo to želimo izbjeći i želimo osvijestiti da postoje alternative", kaže Vesna Zelić Ferenčić, koordinatorica projekta.

Prednost virtuelnog okruženja je u tome što sudionici mogu pogriješiti – i to više puta – a pritom ne snose stvarne posljedice svojih odluka.

"Nudi mu se na neki način puno mogućnosti da ima bezbroj pogrešaka, a za to ne snosi nikakve sankcije. Jednostavno to doživljavaju kao igru, kao nešto novo, ne doživljavaju to kao učenje, nego kao nešto potpuno novo. Ali prije svega, mi znamo da je velika korist", kaže Maja Vučić Blažić, voditelj Odjela tretmana u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu.

Dosadašnja iskustva pokazuju da su osuđenici takav način rada vrlo dobro prihvatili.

"VR je jedno uranjajuće iskustvo gdje oni baš dožive jedan 'a-ha' moment. Ima tu nešto za mene što ja mogu naučiti. Mogu to povezati sa svojim svakodnevnim životom, sa sobom, a to onda znači da je proces učenja uspješan", kaže Tanja Novosel.

Liste čekanja u Zatvorskoj bolnici

Posebno velik interes za učestvovanje u programu zabilježen je u zagrebačkoj Zatvorskoj bolnici.

"Kada se spomene VR, mi imamo doslovno listu čekanja. Kad ću se ja uključiti u program, kad ja mogu isprobati? Tako da je zaista veliki interes", ističe Maja Vučić Blažić.

U projekat rehabilitacije nije uključeno samo 85 osuđenika. Edukaciju o korištenju virtualne stvarnosti u radu, kroz osam virtualnih scenarija, prošlo je i 90 službenika.

Cilj edukacije službenika bio je osigurati da se takav način rada nastavi i nakon završetka projekta.

"Cilj nam je bio omogućiti održivost i omogućiti jedno cjeloživotno učenje i kontinuitet edukacije za službenike koji rade u zatvorskom sistemu i tretmanu. Kako za nove službenike, tako i za službenike koji dugo rade u sistemu", kaže Vesna Zelić Ferenčić.

Projekat završava, ali virtuelna stvarnost ostaje u sistemu. Dvadesetak setova VR naočara i dalje će se koristiti u radu s osuđenicima, u nadi da će im iskustva iz virtualnog svijeta pomoći da u onom stvarnom donesu bolje odluke.

(Net.hr)